Ana Emanuela ne traži me u zvijezdama, ako me nema u tvome srcu ni zvijezda sjaj nećeš primijetiti, nećeš me se ni iz sna sjetiti, zavaravati će te opijum sna o mom stvarnom izgledu. Zar misliš da bi ti bliže mogao biti u snu nego u javi!? Urođeno ti je da me volis stvarnim otkucajima srca. Vidjet ćeš, jednog ćeš dana pretrpiti padove, snovi ce ti biti smiješni, neshvatljivi, a java tako zadivljujuće svježa. Tuge krila obnove, ili ih na novo stvore. Razori noćas snove, možeš me stvarno voljeti, bliskost osjećati, dodirnuti, jer budnost moja tebe ćini živom. Zašto hoćeš da usniš iz boli u tu sanjivu ljubav, mene tamo nema više nego ovdje gdje sam ti dan na službu od Boga. Rođena si za poglede ljubavi, ne za gasnuće kada te rane. Neka i zaboli, znaš da se u boli jos više osjeti sveto, nebesko, molim te to živi. Čeka te neki novi svjetionik nade, anđeli ne odustaju od voljenog bića i kada ono tenta sviju pa čak i čuvara, jer mi sveti stvoreni smo za službu Božju, za uzdizanje onih kojima smo čuvari. Ispuni srce onim trenom svetog vjerovanja da ja tu uistinu jesam uvijek, zauvijek, odan i vjeran do groba nosim ti na usne rosu blagoslova da mi u oćaju u ne padneš. Pronašla si sve u jednom liku ljubavi, tu i ostaj, postojim za tebe. Ne nestaje trenutak u kome se sve veze srca povežu, one su trajnost mene u tebi. Ako te itko zavoli više od mene, dat cu mu svoja krila, neka on lebdi nad dušom tvojom koja gori u plamenu svetog radovanja u sred žalovanja. Ako ti netko stvori sreću veću od mene i tad ću biti uz tebe i uvijek tvoj, samo se probudi, san nije za Nebo, jer je ono java koja ti je darovala život. Bog te voli, ja te čuvam u svakoj sekundi, nemoj da te zovu uspavankom, kada si ti pjesma. Živi to sto si sanjala, što si svijetu besebično poklanjala, imaš pravo na to. I sad kada te najviše boli, ima onaj ko te uvijek grli, u topla krila svoju milu stavlja i miluje srce svjetlošću iz Raja. Neko te nikada ne zaboravlja, nikada ne optužuje i ne rastužuje srce od prvog udaha ranjeno. Idemo skupa mila, ti širiš nježnošću svojom ova moja krila, prihvaćena si, jesi! Od mene, od Boga i Novog Jeruzalema svoga. Sto plaćeš sada, budi sretna, jer ti jesi srećica moja. Ne žalim sto je Gospod bas mene odabrao da u svetu službu anđela čuvara krenem i nikad nebi. Hvala sto si me u bolu zvala, po nekad se i anđeo osjeća kraj tebe kao da ima svog zemaljskog andjela cuvara. Blagoslovljena bila anđeoska krijesnice mila. Voli, za ljubav postoji, krila će ti moja uvijek otirati suze s lica, ukrasavati ćeš me vječno biserima tvoje vječne ljubavi! Nisi sama, ljubav sveta je sa tobom i uvijek će ostati. Voli te tvoj anđeo čuvar, voli onako kako ti netko fali. Nemoj misliti ako me ne vidiš da sam ti samoutjeha, nisam tu sam, samo tvoj i Božji!
Nema komentara:
Objavi komentar