ušla ti u srce putujuće...
pa duša moja posta nota nebeska!
A ja se pitam;
Tražiš li me u oblacima dušo...
tražiš li me u rijeci i moru...
tražiš li me u suncu i mjesecu...
dali ti zvijezde mojim likom sijaju!?
Tražiš li me u stvarima nalik srcu,
oblikuje li i tebi život tajne znakove da ima me!?
Tražiš li me u tajnama,
pomisliš li na mene kada se nešto čudno dešava,
ili kod tebe toga nema,
sve je mojoj duši Nebo pripisalo...
O tražiš li me dušo moja tamo gdje pjesma je...
Da li te sve podsjeća na mene,
na čežnju i osjećaje koje tumači srce!?
Ogledalo mi postah nebo,
pa sanjam da sam ona ptica,
koju gledaš kad se Bogu moliš!
U srcu mi sniva sve za tebe,
a ja se pitam
da li primjećuješ moju ljubav i mene,
mene dušo moja kao dušu svoju,
kao ljubav jedinu koja te vodi Bogu!?
Voliš li me suzama...
voliš li me osmijesima...
Voliš li me molitvama za mene i tebe!?
Voliš li me snovima,
Voliš li me javom dušo moja reci!
Neće mi slomiti krila bol,
riječi tugujuće; nema me za tebe!
Neće dušo moja jer mojih krila više nema!
Mogu samo izrasti
ako budeš svjedok ove ljubavi!
Reci mi,
valjda imam pravo bar na to!
Reci mi jesi li korak iza mene
kada me zaboli jako,
nedaš mi da se okrenem,
već guraš da idem dalje,
jesi li uspio nadmašiti bol
i bar dušom doći mi
kao ljubav sveta kada jako, neizdrživo zaboli!?
Jesi li stvaran anđele,
ili to tijelo bolno duša vlastita brani
mislima o ljubavi!?
Znam, pri izdahu života reći ćeš mi,
anđeli tad progovore sa onima koje čitav život ljube!
Nema komentara:
Objavi komentar