ANĐELE SATKAN SI OD LJUBAVI I VJERE MOGA SRCA

U oblacima obasjanim mjesečinom vidim te, smiješ se meni za ljubav anđele! Obasjavaš mi snagom Neba bolnu nutrinu, smiruješ drhtaje, plač... Istkala sam ruke tvoje u doba samoće, oblikovala lice, dozvala rajske ptice ljubilice, da mi rane zacijele, bolnu umire! U mojim očima iskri sve ono što vjerujem o tebi, iako te nema u dodiru jave ti se u mom otkucaju srca javiš! Netreba mi ništa dok te bolnog sanjam, jer si melem Raja moja ljubavi tajna, skrivena, ušuškana u povoje Neba! Na nosiljkama svetim moje je srce uplakano za tebe, dajem ti se anđele, bez da ti vidim lik i glas...dajem ti svu svoju ljubav i raspjevani glas!