povjetarac nade, ljubavi bez boli!
Moja ljubav, to si ti!
Duša očiju morskih safirnih promatra me
čezne da mi dokaže koliko me voli!
Ko školjke bijele ruke su tvoje,
koje mi srce biserom čine,
čuvaju moje pjesme, moja nadanja
za neka beskrajna ljubavna putovanja,
za snoviđenja vječna!
Postojanost si svetih leptirića u grudima
kad srce od drhtaja puca!
Zorom me ljubiš svjetlošću,
udišem mir, izdišem svoj nemir!
Iz očiju mi uspavanih sviće sunce koje si ti
položio kao oltar u zjenice boje lješnjaka,
mirisnih travki i jezera sna.
Zračice ljubavi nebeske
pritajile su se iza suza, tih osjećaja srca!
Anđele Neba,
tvoja mi krilata snaga treba,
da snaga mi se vrati u tijelo!
Da mi prestane plač duše
i da mi biće postane cijelo!
Ponekad se ponadam da si živ,
da sva tvoja postojanost
zbog mene se nad Zemlju nadvila!
Da nisam zalud ljubila sveto
i za tobom čitav život žalila!
Znaj da nitko te neće tako snažno željeti,
voljeti,
ljubiti,
sa tobom se ko dijete igrati,
nitko ti neće pjevati,
o Gospodu govoriti,
nitko ti neće krila odmarati,
u odaje ljubavi vječne odvesti,
ovako kako umim ja!
Da li me čuješ lipoto rajska,
da li me čuju bar snovi tvoji
u kojima šutnja ima glas!?
Hoću li ikada vidjeti tebe,
čuti tvoj mili glas!?
Hoću li anđele Neba,
kad ti si sve što mi treba!?
Zar mi je umrijeti,
da te vidim!?
Zar mi je plakati,
u bolu zaspati da mi dođeš!?
Je li to jedini put
do tebe i mene!?
Sudbina si za kojom čeznem,
svih drugih sudbina sretnih ja se odričem,
jer samo
želim ovu molitvenu svoju,
pa makar se i ne nikad i ne probudila!
Ako si samo san,
neka me opijum Duha Svetog uspava
i Bog te na Nebu stvori za mene!
Ima li lipše želje
od biti kraj tebe,
onog koji me nesavršenu savršeno ljubi
i iz svog zagrljaja nikad ne gubi!
Ima li išta lipše,
od osjetiti da čista ljubav kraj tebe diše!
Nema, za mene si ti sve moje želje!
Od ♥ tvoja Ana, 13.07.2015., Bilaj
Nema komentara:
Objavi komentar