ANĐELE VJERE U LJUBAV VJEČNU

Bio si sveta ljubav i još si ljubav...prošla, sadašnja, buduća! Ne dotaknuh ti srce, ali osjetih u svome srcu otkucaj tvoga srca, pa te odlučih tražiti ko rudar blago svoje! Krenuh tunelima duše, u labirinte nebeskog sjećanja... Bio si čežnja, osmijeh i suza, traganje, nadanje i osunčani dan mojih noćnih očiju! Uronuh anđele u sveto vjerovanje da i mene neko ljubi i iz krila ne gubi, morala sam postati voljena da nebi od bola umrla. Pa i ako sam nevoljena neka me ipak ova moja ljubav sahrani, želim umrijeti u vjeri da si negdje moja sudbina! Ozdravljenje moje je u tebi, melem si ma što god mi ove tuge pričale... obgrlih ranjene glasnice pjesma, a moja pjesma to si anđele ti! Ima te, bar u sonetima, razigranim notama moje duše postojiš! I sve bih dala u umirućem času da bar vidim te i taj pogled ljubavi vječno da traje! Ja bi lipoto moja u zemlju snova sa tobom, ja bi u oči tvoje plavetne otišla dušom da stanujem, da trajem u tebi kao što ti sada traješ u meni! Ja bi samo u ljubav identiču meni, drugo sve nevažno je! Dovoljno je ono iskreno; volim te, koje se osjeti u svakoj sekundi!