Blagoslovi me ljubavi,,
onda kad pođem u smrt!
Ne dozvoli humku i grobu
da nas rastavi!
Ljubavi obećaj mi svjetlo u tami,
radost u sred žalosti,
toplinu kada me hladna bol usmrti!

©Ana Emanuela Šimunić,
,,Blagoslovljene usne,,

DUŠO JELI OVA LJUBAV SAMO MOJA!?

Približila bi ti se ko pjesma najdraža,
ušla ti u srce putujuće...
pa duša moja posta nota nebeska!

A ja se pitam;
Tražiš li me u oblacima dušo...
tražiš li me u rijeci i moru...
tražiš li me u suncu i mjesecu...
dali ti zvijezde mojim likom sijaju!?

Tražiš li me u stvarima nalik srcu,
oblikuje li i tebi život tajne znakove da ima me!?
Tražiš li me u tajnama,
pomisliš li na mene kada se nešto čudno dešava,
ili kod tebe toga nema,
sve je mojoj duši Nebo pripisalo...
O tražiš li me dušo moja tamo gdje pjesma je...
Da li te sve podsjeća na mene,
na čežnju i osjećaje koje tumači srce!?

Ogledalo mi postah nebo,
pa sanjam da sam ona ptica,
koju gledaš kad se Bogu moliš!

U srcu mi sniva sve za tebe,
a ja se pitam
da li primjećuješ moju ljubav i mene,
mene dušo moja kao dušu svoju,
kao ljubav jedinu koja te vodi Bogu!?

Voliš li me suzama...
voliš li me osmijesima...
Voliš li me molitvama za mene i tebe!?
Voliš li me snovima,
Voliš li me javom dušo moja reci!

Neće mi slomiti krila bol,
riječi tugujuće; nema me za tebe!
Neće dušo moja jer mojih krila više nema!
Mogu samo izrasti
ako budeš svjedok ove ljubavi!

Reci mi,
valjda imam pravo bar na to!
Reci mi jesi li korak iza mene
kada me zaboli jako,
nedaš mi da se okrenem,
već guraš da idem dalje,
jesi li uspio nadmašiti bol
i bar dušom doći mi
kao ljubav sveta kada jako, neizdrživo zaboli!?

Jesi li stvaran anđele,
ili to tijelo bolno duša vlastita brani
mislima o ljubavi!?

Znam, pri izdahu života reći ćeš mi,
anđeli tad progovore sa onima koje čitav život ljube!

LJUBAV MOJE VJERE POBJEĐUJE MOJU BOL

,,Uistinu tijelo mi je dokaz da sam na križnom putu, vječnom trpljenu, sudu, plakanju i bolu...ali mi je zato duša dokaz da sam u ljubavi, osmijehu, molitvi i zahvalnosti Bogu na ustrajnosti! Pa se oslanjam na ljubav, na Svevišnjeg koji mi je u trnje uvik ruže rajske slao, te mirisne nade da i za mene postoji čudo! Davno je bilo rođenje, plač do plača pratio je mene ali osmijehom duše ja krasih svoje najbolnije uspomene! Bol ljubav moju nije promjenila i da do zadnjeg udaha budem patnica, na Nebu će reći bila si Kristova ratnica, krunu svjetlosnu ti si zasluzila, sa svetima si se u srcu družila! Neka mi bude po volji Tvorca, drugo mi ništa i ne treba, neka mi krvlju teče ljubav sveta koja ozdravlja!,,

VOLIM IAKO SAM NEVOLJENA

Ustale su oči, al se duša nije budila...ostala je bar ona sanjati u nebeskoj ljubavi da od bola nebi umrla! ♥
I nitko me ne mora voljeti, ja ću voljeti za sve!
Uputit molitve za tebe anđele i kad nedostaješ nekoj drugoj radost da budeš da zaboraviš moje plakanje, moju ljubav i postojanje!
I dao Bog da nikad ne saznaš kako je kada voliš, a samo bol dobivaš! Kako je to kada si zarobljena ljubav! Krila su moja nepravde i osude sasušili, sreća pa zamislim tvoja kraj svoga srca, pa poletim potajno, da nikad ne saznaš da sam nesavršena ipak uspila savršenom ljubavi ukrasiti grudi! Volim te sveto, sanjam te nježnosti moja, a mene nigdi nema samo tebe u meni kao fatamorgana si u bolu! Rugaju mi se mojoj čežnji, kažu da sam za ludaru! Možda i jesam ali i tamo ću sa tobom u srcu! S tobom bez tvoje ljubavi znat ću te voljeti! Tako je suđeno duši ljubavi, tijelu u patnji! Neka anđele, sreća i u tugi volim te, nečujnog, nedodirljivog... kao što ti mene nikad nećeš!

IME TVOJE

Vjenac koji krasi moju glavu ispleten je od svetog vjerovanja,
da je svjetlost sveta krunu meni satkala!
Ja se krasim tvojom aureolom anđela, 
jer te volim kao što se voli svetinja!
Ljubav sve stvara i onima koji nemaju životnog oslonca!
Sjesti ću opet noćas uplakana među zvijezde, 
na Mjesecu zaspati 
vječno da tvoja budem! 
Tvoje ime ispisati će najsjajnije zvijezde,
imat ću te u sanjivom sjaju bar!
Ime, dovoljno mi je samo da čujem ti ime
koje podsjeća na ljubav vječnu!
Ime, zar tražim previše!?
Žalosti samo ono anđele!

ANĐELE SATKAN SI OD LJUBAVI I VJERE MOGA SRCA

U oblacima obasjanim mjesečinom vidim te, smiješ se meni za ljubav anđele! Obasjavaš mi snagom Neba bolnu nutrinu, smiruješ drhtaje, plač... Istkala sam ruke tvoje u doba samoće, oblikovala lice, dozvala rajske ptice ljubilice, da mi rane zacijele, bolnu umire! U mojim očima iskri sve ono što vjerujem o tebi, iako te nema u dodiru jave ti se u mom otkucaju srca javiš! Netreba mi ništa dok te bolnog sanjam, jer si melem Raja moja ljubavi tajna, skrivena, ušuškana u povoje Neba! Na nosiljkama svetim moje je srce uplakano za tebe, dajem ti se anđele, bez da ti vidim lik i glas...dajem ti svu svoju ljubav i raspjevani glas!

NEBESKO SRCE OBDRŽAVA MI ŽIVOT

Nebesko srce otkucava moj život, ta ljubav neiscrpna oživljava dane... Očaj strahuje pred licem ljubavi, nježnost osjećaja svetog blaži moje boli! Kao nevrijeme bol je moja, oluje me šibaju, vihor tuge mačuje mi kosti i peče do srži...crne kiše padaju u tijelo, ali kiša biserna u nutrini pada, obasjava dušu dodir Neba. U povoje svoje Duh Sveti me stavlja, moj duh odmara! Naizgled sretna, nasmijana oduvijek sam bila, samo pjesma do pjesme moju je istinu otkrila! Ljubav i srce moje nježni su kao ditešce tek rođeno, to me u bolu ranilo, osjećajno srce, rasplakano od suda, pa neka kažu što hoće moja duša nije luda, samo je tila volit i biti voljena, unatoč ranama i manama virovala je da je  ljubav spasonosna i da netko nebeskih misli i za nju na Zemlji postoji! A toga nema to nije suđeno ni na njenoj posljednjoj križnoj postaji! U Raju će me bar čekati sve moje nutarnje molitve ostvarene u vječnoj radosti!

ANĐELE VJERE U LJUBAV VJEČNU

Bio si sveta ljubav i još si ljubav...prošla, sadašnja, buduća! Ne dotaknuh ti srce, ali osjetih u svome srcu otkucaj tvoga srca, pa te odlučih tražiti ko rudar blago svoje! Krenuh tunelima duše, u labirinte nebeskog sjećanja... Bio si čežnja, osmijeh i suza, traganje, nadanje i osunčani dan mojih noćnih očiju! Uronuh anđele u sveto vjerovanje da i mene neko ljubi i iz krila ne gubi, morala sam postati voljena da nebi od bola umrla. Pa i ako sam nevoljena neka me ipak ova moja ljubav sahrani, želim umrijeti u vjeri da si negdje moja sudbina! Ozdravljenje moje je u tebi, melem si ma što god mi ove tuge pričale... obgrlih ranjene glasnice pjesma, a moja pjesma to si anđele ti! Ima te, bar u sonetima, razigranim notama moje duše postojiš! I sve bih dala u umirućem času da bar vidim te i taj pogled ljubavi vječno da traje! Ja bi lipoto moja u zemlju snova sa tobom, ja bi u oči tvoje plavetne otišla dušom da stanujem, da trajem u tebi kao što ti sada traješ u meni! Ja bi samo u ljubav identiču meni, drugo sve nevažno je! Dovoljno je ono iskreno; volim te, koje se osjeti u svakoj sekundi!

DUHOVNO MOJE, LJUBAVI SLATKA NEBESKA

Ljubav je tvoja krv vrela
koja teče mojim umornim venama,
želeć da mi da slatkoće nebeske
zbog koje vrijedi trpljenje!

Na spomen imena tvoga,
moje se srce raduje,
lik tvoj zasljepljuje tugu,
vidim samo plavetnilo
svete vode tvojih oceanskih očiju!

Anđele krila me tvoja sveto dotiču,
suze plakalice ona mi brišu
i tvoja pluća kao da za mene dišu,
jer moja teško uzdišu!
Dašku rajski fala za prijateljstvo duhovno
kad bez utjehe sve moje ostane!
Fala na dobroti posvećenih riječi,
tvoja brižnost moju bol liječi!

Božanstvom i jednostavnošću krašen si,
u slici bezvremenskoj oduvijek si vizija...
ljubav sveta koja otkucava sat mog srca!

Svaku sam bol zbog vjere da te ima
sa osmijehom nosila,
na nas se duhovnom podrškom ponosila,
uvijek si bio postojanost moja,
i prije života udah u kosti moje, u srce moje
kao snaga koja mi neda da klonem!

Ima li išta lipše od tebe sveto imati!

Plutam u suzama,
a ti si moje more, pa me briga...
sakrijem svoje sve u tvoja krila anđele!
Tu sam na Svit pala da volim te!
Da sveto tražim te, da zauvik imam te!

SVJETLO VJEČNE LJUBAVI NEKA SE ZAUVIK ZRCALI!

NOVA ZBIRKA: BLAGOSLOVLJENE USNE

Pjevaj o ljubavi, pjevaj o svem onom što voliš, suprostavi se boli, jer vjera uvijek svetim iznenađenjima nagradi! Vrijedi mi bolna čekati ostvarenje molitve, vrijede mi suze jer su Boga dotakle!

ANĐELE ČINI SE DA SI USPAVANKA KAD ZABOLI

Začaranu frulu  stvorenu od stabla Rajskog
prebiru tvoji nježni prsti,
hoćeš da mi nutrina doživi tebe!
Uspavanke svete bol moju da uspavaju!

U šaci sam tvojoj anđele,
u toj školjki ko biser čuvana!
Melodijama svete ljubavi ukrašena,
na jastuku se note ko zvijezde nastanile,
da me tuge ove nebi sahranile!

Oči su ti milovanje dobrote,
usne su ti šaputanje vjetra,
miris ruže crvene!

Ljekovito piće ožednjelim usnama prinosiš,
upalu srca hoćeš da ublažiš!

Uspavanka si,
pred jutro miris svetosti...
opijum nježnog milovanja sna
koji nikada ne prolazi!

SUDBINA MI JE DA BUDEM NEBESKA ŠAPTAČICA

Srce nebesko kad postane, plakanje na Zemlji ostane, sve drugo pripadne osmijesima Raja...Razigrana djevojčica u meni lakše se nosi sa bolom od onih odraslih, zato valjda nikad nisam u nutrini ni odrasla, ostala sam se igrati u dvorcu nadanja... Osjetila sam davno nebeski poziv, otvorila dlan, Gospod me primio za ruku i rekao Ana, od danas si Emanuela nebeska, duša ti je imena svetoga ...u Ocean ljubavi ja ću te odvesti... i uistinu stope u pijesku bili su otisci Isusovi, jer meni se od iscrpljenosti nije hodalo, nit mi se hoda. Sada Spasitelj živi u mom srcu, On obasjava moje dane, On me bolnu nosi u krilu svom. Dušom sam ja odavno u nebesku postelju polegla, tijelo mi željno nebeskog susreta vječnoga, spokoja. Hram Boga živoga tijelo je moje, narušeni su stupovi i drhture, ali zna Bog kolika ljubav unutra stanuje i što istina je, nju će da nagradi sve će obnoviti, mene će princezicom svojom učiniti, več čini, sada imam trnovitu krunu, krvari moje prošlo i sadašnje, a moje buduće vječnom krunom princeze Jeruzalemske učinit će...

Budi jedinstven...imaš vještinu ratnika svjetlosti i ljubavi, bori se sa najlipšim protiv najgoreg...vidit ćeš mač istine uvik pobjedi, a da nikog ne ozljedi. Samo sja u ime kralja nebeskoga.

Krila tka sveta ljubav, nježnost srca...tako da svako dobro srce ima ulogu anđela na Zemlji. Krila postoje, al su skrivena u našoj nutrini.

Nitko te neće omesti u planovima svetim, ako ustraješ u molitvi i predanosti onom osjećaju ljubavi kojeg nosiš kao trofej pobjede u srcu!

MOĆ JE U NUTRINI

Nečemu mora doći kraj, da bi nečemu došao početak.
Izmjeni sudbinu tako da se odrekneš prošlog načina života
koji te je odvodio u tugu.
Sreća postoji ako je priželiš bez kapi sumnje u to da te Bog voli.
Promjena se događa u preobrazbi nutrine, samo tako mjenjamo sve oko nas.

NEIZBRISIVA SAM LJUBAV UNATOČ NELJUBAVI

Da izgubim ljubav svoju jer me tvoja ostavlja, zaboravlja...jer me ljubav zemaljske naravi ne doživljava... Da izgubim suze neonske, molitvene...tu infuziju nade u bolje dane...neću čovječe, jer sam voljena krilima rajskog anđela, osmjesima nebeskog svitanja! Više ne odgovaram na bolna pitanja...jer me je u povoj nebeski ruka Božja stavila i ne tražim ništa, čak se ne mora moja bol da stiša...mogu u tugovanju tijela umrijeti, al ću u tom padu ljubavi nebeskoj pripasti, u drugačiji Svijet ljubavi istinske ja ću otići...onaj koji neizustivo voli moje trpljenje i odvodi me u Jeruzalemsko spasenje! Obnovljena ću biti, nećeš me rastužiti ni ti ni mane ni rane moje, ni osude nebrojene...pripast ću onom što volim i za što se molim, uistinu ne tražim ja ništa od ovog zemaljskog, kap Neba bit će mi dosta za sreću pod krovom od osunčanih pamučnih oblaka na kojima ću se odmarati od tuge u vječnoj sreći. Stigne te sve ono što si uistinu, a ja sam mirisna, blagoslovljena ljubav u sred očaja! I postajem ona vila ljubavi koju haljina sa rajskim ružama krasi. Ostajem ipak neizbrisiva zračica Jahvinog stvaralaštva, bol me nije ubila, niti će ikada sahraniti moju ljubav, moja nadanja, moje molitve za sve uplakane!

Zaista postoje riječi koje djeluju bolje od ikakvog lijeka, ako su te riječi proizašle iz čistog srca. Čarobnjak si ako iskreno voliš, jer plemenitošću ozdravljaš mnoge dobrotom svojom. P.s. razladite mi se pićencem prijateljstva lipi moji, ljubim vas! heart emoticon kiss emoticon

Ostavi svoje planove , samo se prepusti vodstvu Božjem, koji sa Nebesa svetih život tvoj planira, moli i zahvali Mu se unaprijed. Smij se i kad ti se kuka, krasi se vrlinama svetih. Njeguj ljubav u sebi ljubeći, darivajući se...jer na kraju sve što će od tebe postati je ono što si u sebi bio i istinski želio. Nije li to ljubav, ako nije trebala bi biti.

BOG ĆE TI VJERU NAGRADITI

Ako poznaš učitelja života, ako sve svoje položiš na oltar nebeski Tvorcu Jahvi, obuzdat ćeš svoje tuge, nemir, čekanje...poželit ćeš biti samo ljubav i umrit za ljubav, jer sve dođe u sveto, božansko vrime kao nagrada za molitvu i ustrajnost u svetoj vjeri. Snivana pustolovina obistini se svakom ko se bez kapi sumnje daje vodstvu Božjem, sili Duha Svetoga i zahvaljuje milosti Spasitelja Isusa Krista.

Svi smo mi pri rođenju dobili titule od Boga i misiju zemaljsku. Shvatila sam ko sam u nutrini, a to je jedino bitno. Melodijama ljubavi, laticama nadanja bolne postaje krasim...križni put ima trijumfalni cilj...

Obasjaj svoju dušu nadama, jer svaki novi dan donosi sveta iznenađenja ako im unaprijed poklonimo vjeru i ljubav srca.

Kad bi srce imalo latice, kada bi mirisalo na ljeto, zimu, jesen i proljeće, ti bi ljubavi uvijek mirisao na ruže nebeske, jer je tvoje srce moje!

RUŽA SRCA MOGA ZA TEBE JE ANĐELE

Srce satkano od nebeskih osjećaja, teško je shvatit zemnom srcu, zato ono teži te osjećaje širit do onog srca koje mu je srodno, jer se ono nada onoj sanjivoj ljubavi, ne odustaje od želje i kad se čini da nema šanse da se na tlu zemaljskom obistini. Takva srca se kad tad sretnu...ili bar okrznu... Ruža moga srca je samo tvoja anđele, primi je čuvaj je makar za nebesko svitanje...

Čuvaj srce za onog tko ga neće sudit i očitat će njegov otkucaj i kad voli i kad ga boli.

OSTAT ĆU LJUBAV U SRED OČAJA

Meni i dalje ostaje vjera u čovjeka u čijem se zagrljaju osjećam ko u rajskim krilima anđela! Meni i dalje ostaje čežnja, osmjesi i suze, udah i izdah maštanja! Meni i dalje ostaje ljubav za tebe u grudima, a Bog samo zna oću li ikad biti bar kap ove ljubavi svoje voljena, zaštićena u sred bola! Je li moguće da ljubav baš nije ljubljena, da je ne osjećaš, da me ne vidiš u srce i dušu tajna moja! A znam moguće je sve na Svitu ovome ljubav sakrivaju, odbacuju! Neka, ma neka! Ja ću ipak da te volim i bez tebe! Dok najdivnije uživaju i kad ljubav ne daju njima ona dolazi,  a ona koja je za odbacit ona će volit iskreno, srca čistog! Njoj je to dovoljno, ostat ljubav Božja!

LJUBAV SAM UNATOČ SUDU, BOLI I MANAMA

Uvik sam se eto fala Bogu trudila da svoju bolnu životnu priču, ispisujem kao stihove i govor o ljubavi! Čežnja me nije dovela do željenog, neki bi rekli da sam zalud pisala...ali eto preživila sam najgore misleć na lipotu! Možda dođe vrime da zašutim, pa mi samo rendgen očita srce i kažu stručnjaci što se to krije u meni kad luckasta sam usred neizustive boli... Možda su neki saznali tko sam, a možda i nisu! Koda je i bitno, tek sam jedna od bezbroj uplakanih, a tako na izgled nasmijanih! Istina je potpisujem; tužni se najlipše smiju, a ja bi dodala jer viruju i nadaju se da Bog njihovu bol vidi i šalje anđela da nas smiri! Bitno je u svemu ovom kontakt duše sa Svevišnjim! On na trnoviti put uvik pošalje oslonce... ljude koji te bez objašnjenja razume i budu ti na rane latice mirisne blagoslovljene! Tako mi svega volila bi bit obična, voljena u nekoj daljini di bol ne napada! Mir, sveti mir sa srodnim bićem godio bi, priznajem! Al štobi sad, ne mogu se ja isčupat iz tijela bolnoga i reći dušo poleti, iz bola u bezbol, nađi svoj san pa ga živi, jer ko sam ja da išta bude po mojoj volji, Gospodu sve pripada, ne żivim ovu bol i ljubav samo ja! Nebi bilo fer da se ponesem kukavički, trebam se na ovim životnim postajama svijesti i duhovnim razvitku dovesti! Blizu sam da shvatim baš sve! Blizu sam svjetlu istine, zrcali se nada i kad se čini da više izlaza nema, da zatočenica sam u labirintu ovozemaljskog života! Vinut ću se, ne moram ja kružit, nit me mora ovaj križ rastužit, ljubav je sveta čarobnica, u Nebesa će sve moje, križ ostaje dole, a ja pripita uz molitvena krila postat ću ono što sam cili život tila! Virujem, unatoč ovom tijelu koje mi je začahurilo dušu, probit ću krilima molitvenim  tunel plača, postat ću uz pomoć Duha Svetoga jača, Gospod će reći Ana poleti i oću krilima obojanim duginim bojama, u haljini bezbolnih mirisnih ruža biti ću i ja, neće mi suditi za mane, ni za nemoć moju, shvatit će koliko ljubav moja živom držala me obećajem to onima koji me u bolesti sude! Ljubav sam ja i kad sam puna mana i groznog plakanja, ljubav sam ja iskrena! Ne može ono što je Bog stvorio izmjeniti zemaljska grozota, osuda, nevjera! Ljubav sam to bar Bog i anđeo čuvar moj zna, jer me osjećaju i u potpunosti razume!

ANĐEO SA NEBA LJUBAV JE MOJA

Nježni lik anđela sa Neba,
povjetarac nade, ljubavi bez boli!
Moja ljubav, to si ti!

Duša očiju morskih safirnih promatra me
čezne da mi dokaže koliko me voli!

Ko školjke bijele ruke su tvoje,
koje mi srce biserom čine,
čuvaju moje pjesme, moja nadanja
za neka beskrajna ljubavna putovanja,
za snoviđenja vječna!

Postojanost si svetih leptirića u grudima
kad srce od drhtaja puca!

Zorom me ljubiš svjetlošću,
udišem mir, izdišem svoj nemir!

Iz očiju mi uspavanih sviće sunce koje si ti
položio kao oltar u zjenice boje lješnjaka,
mirisnih travki i jezera sna.
Zračice ljubavi nebeske
pritajile su se iza suza, tih osjećaja srca!
Anđele Neba,
tvoja mi krilata snaga treba,
da snaga mi se vrati u tijelo!
Da mi prestane plač duše
i da mi biće postane cijelo!

Ponekad se ponadam da si živ,
da sva tvoja postojanost
zbog mene se nad Zemlju nadvila!
Da nisam zalud ljubila sveto
i za tobom čitav život žalila!

Znaj da nitko te neće tako snažno željeti,
voljeti,
ljubiti,
sa tobom se ko dijete igrati,
nitko ti neće pjevati,
o Gospodu govoriti,
nitko ti neće krila odmarati,
u odaje ljubavi vječne odvesti,
ovako kako umim ja!

Da li me čuješ lipoto rajska,
da li me čuju bar snovi tvoji
u kojima šutnja ima glas!?

Hoću li ikada vidjeti tebe,
čuti tvoj mili glas!?
Hoću li anđele Neba,
kad ti si sve što mi treba!?

Zar mi je umrijeti,
da te vidim!?
Zar mi je plakati,
u bolu zaspati da mi dođeš!?

Je li to jedini put
do tebe i mene!?

Sudbina si za kojom čeznem,
svih drugih sudbina sretnih ja se odričem,
jer samo
želim ovu molitvenu svoju,
pa makar se i ne nikad i ne probudila!

Ako si samo san,
neka me opijum Duha Svetog uspava
i Bog te na Nebu stvori za mene!
Ima li lipše želje
od biti kraj tebe,
onog koji me nesavršenu savršeno ljubi
i iz svog zagrljaja nikad ne gubi!
Ima li išta lipše,
od osjetiti da čista ljubav kraj tebe diše!

Nema, za mene si ti sve moje želje!

Od ♥ tvoja Ana, 13.07.2015., Bilaj

Molim za tebe!

Kad me zaboli najviše, zatvorim oči tvoj mili lik da obasja moje bolno sve! Blagoslovim dobrotu tvoju i prijateljstvo naše dobri Božji zemaljski anđele!
Molim za tebe, za tvoju sreću, za tvoje osmijehe i melem iz Raja noćas da blagoslovi tvoje boli sve!