SVJETLOSNI POLJUPCI

Tko bi se odrekao tih usana anđeoskih, tih kristalića rose što mi teku srcem!? Opijum pred plač, zaborav na bol. Sve to imam na anđeoskoj usnici sanjivoj, mirisnoj. Dotičem to nestvarno, neonskim sjajem punjeno. Sočno voće slij mi u grlo, nek cvijeće sreće izraste uz vene krvi bolne moje. Melem, povoj stvori, za mene se pomoli. Potok sveti nek mi dušom žubori, sunce nek svane, ljubavi snažna oblake crne skloni. Stvorimo odoru blagoslova, pobjednički poljubac vječni. Proljeće neka kliče tvoje ime, ptice neka ga pjevaju u čast tebi. Tko se ljubio kao mi ljubavi, ah nitko ne zna tajne svjetlosne. Uskrsnuti će ruže od kapljica rose koja se izmjenjuje kapajući nam na dušu. Ljubim te sanjivog, tajnog Svijetu... Ljubim te dušo moje duše. Ljubi me dok sanjam usne cvjetne, mirisne.