SA MNOM U MOM SRCU

Predugo topliš moju dušu, zriš poput grožđa na lozi mog sanjivog srca. Da te bar smijem povući iz nutrine da u ovoj javi šapućem ti ime. A magla se bijela u moj život spustila, anđele ranili su me, sve osim onog sanjivog zabranili... Moram te voljeti, prepuštena sam iluziji u kojoj živimo ja i ti. Možda i ne postojiš, možda volim maštu da imam te tu u sebi i tragam za svetom istinom. I mada bi željela cijelog da te spoznam radije te prepuštam bajkama i nebeskoj sudbini da mi te ne povrijede ovozemsljske istine... Bar da ostaneš moja istina o ljubavi trajnoj, posebnoj...Jednom ćeš omirisati usne mirisne, meke magnolije i ostati vječno dio njih...Ispod plavog svoda zanjihat ćeš dušu...u srcu mom osmijehe već kriješ... Živiš oduvijek kroz mene...