LAGUNA SRCA

U mojoj duši je laguna u kojoj se odvija romansa. Ista radnja iz dana u dan... Ti si anđeo, a ja tvoja vila mila. Nikako da se smirim, jer su mi veličanstvene te obale i prašume koje te čuvaju za mene. Volim kada mi pleteš vjenčiće u kosi, a vjetar topli radosne vijesti donosi. Volim te oči tvoje, u kojima se ogledam samo ja. Volim te usne koje me pamte i žele u život da vrate. Volim te ili tek sanjam tu ljubav u boli, vjerujući da sveta ljubav postoji. Saga o anđelu i vili, neka živi Svijete moj. Možda mi ipak šalje vjetar kad mi je vruće, Možda ipak ima potrebu da sluša srce pjevajuće. Možda mi šalje sunce dok u tami skrivati se moram. Možda je u zori rosa, A ja prespavam kapi te... Možda bi me one milovale, krasile... u čežnji spasile... A ja sanjam lagunu i njega, dosta mi je svega, moram u iluziju i bezbol. Puzzlice na srcu mom nisu cijele, jedan dio je tvoj drugi je kod mene. Znam kako je to kad laguna mora čekati da dođeš u ovoj stvarnosti.