Svježino, ugodo duše,
svjetlosti rajskih mora,
pitoma ljubavi osrčja moga.
Noćas usnuh dušu tvoju,
koja sve o mojoj zna.
Goruće zvijezdice posudile
su svoga sjaja tebi da me
svjetlošću grliš.
Moje kosti od prašine same,
sasule bi se u blato,
a ti u njima tražiš zlato.
Boli bi moje da za sebe prisvojiš,
da me iscijeliš, u svemu ugodiš.
Nitko me nije napaćenu znao voljeti,
tako da me ljubeć liječi.
Nikom se nije dalo biti žrtva iz ljubavi,
samo ti si se ojunačio snom,
iz oblaka si izronio da me čuvaš.
Sve više i više me voliš,
i tako umiruješ moje bolno tijelo,
darujući mi duši ljubav kroz san.
Zadrži me u tom sjaju zvijezdica, zauvijek,
da naša ljubav sveta nikada ne umre.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 13.01.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar