Ostavio mi je čežnju, ljubav, ufanje, ostavio mi je na duši netko samo moj molitve i lančić vjere da mi u boli srce ne zebe. Ostavio mi je to na dar kad mi se srce slomilo, kada mi do života nije bilo. I samo ja vidjeh dar anđela, još ga nosim i pokušavam da ga opišem ljudima. Osjet da je privjesak ko lepet krila živ godi suzama, godi bolima...pjeva mi, k sebi u svetu ljubav odavno poziva, pa me budi, za našu ljubav se trudi. Voljena sam iz tajne...voljena od anđela sna i buđenja. Moja je uspavanka i zornica.
©Ana Emanuela Šimunić,8.1.2015.
Nije meni da me vole, da me žele svi, drago mi je da me poštuju kao prijateljicu koja će im slati svoj blagoslov onda kada to najviše trebaju! Nije meni da sam u oku posmatrača kao tajna, ja sam jednostavna, iskrena žena! Koliko god tragala za jednim jedinim, suđenim. Ja sam ipak njegova, od onog koji me kao prikazu vidi, od onog kojem sam potreba, stalna misao i čežnja duhovna!
©Ana Emanuela, 8.01.2016.
Nisam za to da se živi na pola duše, na pola srca, na pola pjesme, al se mora...nesretnici ne biraju, samo srećom smatraju ujedinjenje tog pola u istom sanjivom Nebu kojeg nose u identičnom treptaju očiju koje zacjeljuju rane života!
©Ana Emanuela, 8.01.2016.
Zapisao si Gospodine o mom životu sve, ljubav, molitva, nada i trpljivost neka učine da tvoji sveti anđeli iskidaju bolne stranice moga života, neka se u vječnost upišu djela ljubavi moje prema Tebi , braći i sestrama. Ništa te drugo ne tražim, samo moja ljubav melem da ti bude!
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela Šimunić, 8.01.2017.
Radosti moja uplakana, utjeho moja ožalošćena. Ljubavi moja požrtvovna, ranjava me bol kralja mog, trnje tvoje i mene sluškinju bode, pod ovim križem oživljava me spomen na tebe... U svakom otkucaju srca mog ti si Gospodine, plamen Duha Svetoga u njemu sja, tajnost me tvoja blagoslivlja, umornu umiva sa nebeskog izvora spasenja. Grči mi se duša kad te promatra, kada hodočasti nutarnjim stazama do tvog križnog putovanja. Sve se moje slama, a tvoja ljubav meni Duha Svetoga poklanja, sveto ganuće, suza sjaj, vjeru duboku da za tobom ću u Raj. Otkupio si me, sve moje grijehe razapeo i bol odnio, sve ovo što ja sad trpim malo je , jer bez tebe bila bi žeđ neutažena... svaka patnja vidljiva, skrivaš me pod svojim svetim plaštem spasonosnim od utvara, od sudaca, nagrađuješ osmijesima i ljudima koji me u srce i dušu vide, drugi mogu da se zbog zlih zatrovanih jezika stide. Kriste kralju mog života u tebi mi je sva ljupkost i svetinja. Gospodari krvlju mojom, mojim srcem, mojom dušom i mislima, amen.
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela Šimunić, 8.01.2017.
Voljeni Isuse, pouzdanje moje ljubavi tebi darujem, ljubav srca i duše moje vjeruje da ćeš me iscijeliti, ne zbog mojih zasluga, već zbog moje vjere i tvoga milosrđa. Suze koje blistaju u mojim očima ti ako želiš možeš pretvoriti u bisere za sirote duše. Ti nas sve možeš obogatiti spasenjem. Učini Oče dobri po milosrđu i žrtvi tvoga ljubljenog sina daruj čudesa mojoj braći i sestrama, udijeli njima sve što ih treba za sreću, oslobodi ih od svega što ih noćas mučilo... mene ostavi za kraj... još suza mojih treba ovom svijetu, znam. Neka i tebe blagoslove osjećaji moji, neka ti dođe moje plakanje kao zahvala što volim u sred okova. Što me gorki kalež koji ispijam nije promijenio, samo mi dolivaju patnje...a ti si moje duše bezbol. Zahvaljujem ti Trojedini Bože što sam više nebeska, nego li zemaljska. Što mi je ime duše pobjedonosno! Što mi anđeli tvoji prije desetak godina prošaputaše ime pjesničke duše... EMANUELA, uz ime Isusovo i ANA je potpuna, cijela. Milost me tvoja prati, i kada tijelo pati. Trpljivost si moga križa sveta ljubavi.
Bilaj, 8.01.2018.
SVETATAJNO
Sveta tajno, oko vedro milo,
željela bi se vratiti k tebi.
Iako nikada tu gdje ti dišeš
ja nisam ni bila!
Znam tvoja bi me bijela krila zagrlila,
onako za zauvijek utješila.
Tajnosti otkrivena mom osjećaju,
želja mi iz ove čuhure poći,
biti leptirica oslobođena!
Tajno slađana, ukrasu vjere moje,
zamišljam kako nisam teret nikome,
zamišljam kako moje boli ne postoje!
I kako sam u tijelu
ovako kao u duši lepršasta, mirisna.
Gledam se onako kako mi Bog šapuće.
Kako me Duh Sveti nadahnjuje.
I samo napad na moje okove,
osude moga križa me prisjete,
da sam ja bolesna i nesavršena.
Da sam ja uplakana jako
i da mi baš nije lako trpiti gorčinu.
Svaki je dan čežnja za pravdom Božjom.
Preobraženje križa mog.
Ne toliko da ja budem radosna,
nego da oni koji mi sudiše,
vide tko sam ja u Duhu istine.
I kako je moć Božja svemoguća
i kad mi govore što ti je dao,
čitav život u okovima ostavio.
Ja znam da je moja bol
sa svetim razlogom
i da sam u patnji radosnija,
nego li oni koji imaju
baš sve svjetovno.
Čudesan je Svevišnji,
ponajviše kada se vinem u Njegov mir,
na tvojim krilima tajanstvenog anđela.
U skrovište me rajsko odvedi,
u Crkvicu Duha Svetoga,
u grad anđela sa tobom da pjevam
Otajstvenoj tajni Boga Živoga.
Amen.
Od Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2019.
Duša mi je cvijet, koji ne vene... u njemu je miris tamjana i mirodijskog ozdraviteljskog bilja. Nutrinu mi utješili zaručnici Neba, kazuju da ustrajem ukrašavati nutrinu molitvom pa ću i ja postati zaručnica u dan Jahvin milosni. U bezbol će me odvesti svi sveti kojima je putokaz vjera. Oni medna saća stvaraju u srcu mom, da me gorčina ne usmrti. Zna Bog da darujem tu slatkoću svima! I moja bol križa nije zalud.
Od Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2020.
Daj svu svoju ljubav Bogu, sanjaj sa njim radostan ples pobjede molitvenih vapaja, jer On i jest Onaj koji te potiče na slatke melemne misli u sred umornih kostiju. I zato plešeš, zato si dušom Božja dušica milosnica, spremna voljeti kao da si najvoljenija na svijetu. U tijelu živi dušom koja ima nebeske misli uslišanja. Bog voli kada mu vjeruješ. Darovat će tvoju vjeru duše i srca ubrzo! Ostani ljubav iako si uplakana, bolna, nezagrljena i čini se da je tišina i nepravda po svud, tebe će zagrliti Pravda Božja. Hoće, šapat ti Neba tako kaziva.
Od Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2020.
Čuvaj dušu milu kao lijek. Oporavi samo ljubav iskrena. Optrči sve ceste, planinice i livade, da je nađeš, umorna je duša od umjetnog cvijeća, od neizbroivih poruka za laku noć i utjehe bit će dobro, umorna od svega virtualnog. Treba joj prirodno cvijeće, prisni zagrljaj, borbena duša Kristolika za radost stvarnu. Treba duši ono opipljivo da bi stvarala, sve ono što Bog želi. Treba mi netko tko se ne boji moga križa i vjeruje u ljubav jednu jedinu iskrenu. Ženi treba da joj se pamti rođendan bez upisivanja datuma u kalendar, treba joj da joj otpjevaš refren omiljene pjesme i daruješ cvijetak sa mirisnih livada u sasvim običan dan, jer on znači volim te. Žena će svaki cvijet čuvati u ladici kao da je ona riznica sa blagom. Treba joj šetnja uz jezera i slapove, treba joj mora i rijeka, puno grlenja i držanja za ruke do vječnosti. Treba mi molitvena duša, koja sa mnom na misu hodi i radostan je jer za Boga i moj križ kao anđeo postoji! Treba mi istina.
Od Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2020.
SANJALA SAM ISTINU
Sanjala sam ruke koje sa mojima mole,
koje moj križ blagoslivljaju i vole.
Siju te ruke cvijeće,
da ne ugaze ponovno
na trnje rane moje.
Sanjala sam oči koje samo ljubav vide
i moga se tijela ne stide.
Sanjala sam noge koje zbog Krista
na mome križnom putu
u ime ljubavi svete hode
i križ mi rado nose.
Sanjala sam srce koje kuca kao moje.
Sanjala sam anđela u pustinji,
kako je on cvijet uslišanja,
kako on proizlazi
iz moga trpljenja i rana.
Sanjala sam neizustivu radost,
vječnu mladost, oporavak
i preobraženje križa moga.
Sanjala sam istinu,
duhovnu postojanost čuvara.
Sanjala sam kako me je
ljubav od Boga ozdravila.
Kako me je shvatio
onaj koji dolazi bez suda.
Sanjala sam ljubav koju
mi šalju krila
arhanđela Rafaela.
Sanjala sam Lijek Božji.
I taj lijek bijaše
ljubav nad ljubavima,
pjesma nad pjesmama.
Sanjala sam i ne budim se
i kada izgleda da sam budna.
Smještena mi duša
u san moga vjerovanja.
Ništa ne tražih od Boga za vječnost,
samo ljubav i biva mi dana.
Tu u srcu punom uzdanja,
da se ljubav vraća ljubavi.
Da nađe način za voljeti.
I kada se čini da nitko
ne može križ zavoljeti,
to učini anđeo čuvar Božji.
Od Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2021.
Na ognjištu svetom ugrij mi dušu Gospodine. Podari mi plamen Duha Svetoga, da me izbavi iz ovih ozeblina, koje mi peku kosti. Oblikuj me, usavrši me, iz teškoća izbavi me, iscijeli ovo sada da osvanem nova. Samo jedna zračica milosnog srca Tvoga neka obasja moje i ono će kucati u zahvalnom uslišanju. Rana tvoja kada izljubi moju srasti će. Sve ćeš učiniti novim, neće me vidjeti u bolu i plakanju, neće mi optužiti mane, jer ih više neće biti. Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar