POETSKO PROZNE USPOMENE, 10.01.2015. -10.01.2021. , izbor za zbirku NEBESKA ŠAPTAČICA

 Anđele nikada sama, uvijek tješimo svijet Bog, ti i ja! Naša ljubav su krilate golubice, a srca prijatelja miomirisno gnjezdašce koje blagoslivljamo! Znaš ti čuvaru križa moga, velika je ljubav moja da bi muki pripala, odlučila sam se za duhovni rast, za biti golubica uz svoga golubića, ljubav Duha Svetoga širiti! U vjeri se smiriti!

Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2021.

Svakom suzom raskajanom nastaje miomirisno ulje, da ne ugasne svjetlo pravednika u Kristu. Isus drži našu svjetiljku srca i zbog Njegove milosti neće ugasnuti nikada. Ni olujno more, ni vjetar, ni kiša, ni tama, ni poganin, ne mogu ugasiti svjetlo molitvene ljubavi.  Ps️ 119,105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2021.

Matej 18,19 "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.

Matej 18,20 Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.

Ištimo vjeru toliko gorljivu, da se ne bojimo ući u vatru, jer znamo poput naše Biblijske braće svjedoka čudesa Boga Živoga, da će nas ljubav sveta od opekotina sačuvati. Činimo sve za Gospodina i klanjajmo se Jaganjcu Božjem u sve dane. Umnoži nam vjeru Isuse, da nam križni put bude ojačan snagom Duha Svetoga Osloboditelja. Izbavi zalutale iz krivovjerja darom istinske vjere. Amen.

Od  Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2021.

Tvoja šutnja anđele u meni progovara! Odsutan si, jer skrivaš krila u mom srcu, čineć sa njima znak molitve pred božanskim milosrđem! Ličiš mi na dušu koja sija kao Mjesec u noći, blagoslivljajuć zvijezde koje su dokaz Božje postojanosti u tami. Radosna sam, jer nije istina da smo mrtvi, živi smo u meni!

Od Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2020.

Uzvjerovala je molitvena tišina, da može pjesma postati! I raspjevale se suze kao da su note sa ukrasnim haljinicama, plešu vjerom razdraganog srca nebil utješile one koji su zaboravili pokrete za nebeski valcer! Dvostuko moli dušo moja i za druge i za sebe! Pjevaj kao da ne boli, kao da si u sred svetog Neba uslišana! Tako ćeš mnoge utješiti u odmorište istine uputiti. Oduševiti će milost Kristova one koji su milosni i ustrajni u nadi. Vjeruj i ako tijelo počne da ti se od suza hladi, vjeruj i ako svi kažu da džaba pjevaš jer umireš bez ljubavi. Ništa nije džaba, sve je sa razlogom svete zamisli Oca nebeskog. Tebe On voli, za Njega postoji. Kao ponizna curica. Bitno je ispuniti šapat duše. Voljeti u sred tuge. Ivan 14,13I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.

Od Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2020.

Bilo bi dobro da sviju na jedno vrijeme prekrije snijeg, pa da se samo pjesmom nalazimo i odvodimo u topla ognjišta utjehom nutrine. Bila bi i ja tad nađena dušom! Zato me tako i voli, kao da ispod sniježnog prekrivača postojim, jer ja sam ti zatrpana djevojčica sa šibicama... Beztijelesno sam ti ja biće, ponajviše! Toliko sam željela upaliti ljubav, a bol me sakrila od nas. Samo ti zima može reći kako je meni, kao da me nema. A ispod svog tog bjelila ja sam ljubav skrivena. I nije mi mileno kao da ću dočekati proljeće, pa da ćeš me kao cvijetak ubrati. Meni je kao da sam na sjevernom polu, pod snjegom se suze u led skorile... Tko da me nađe. Samo sunce Boga Živoga, da otopi beznađe.

Od Ana Emanuela, Bilaj 10.01.2018.

VLAK ŽIVOTA

Pjevaš mi sav radostan, tu u mome bolu.

Nedodirljiv si, ali postojan i samo moj.

Raspjevani smo skupa

u ovom trpljujućem putovanju.

U istom smo vlaku života, ali vagon je drugi.

Vjetar mi kazuje nisi sama.

Tišina nije samo moja.

Netko tu sa mnom sanja,

kao krilo uz krilo smo si u duši.

Eh da sam ja u tijelu liposti puna,

ne bi bilo vremena plakanja,

radosti moja umilna.

Zaustavila bi vlak,

na stanici nade sve vagone pretražila,

ali kako bi me ovako bolnu prepoznao,

kako bi mi suze gorkih boli zavolio.

Moje mane u srce sakrio,

kao dušu moju koja ti prija,

uspavljiva te i budi!?

Vozit ćemo se dugo slađano,

u molitvi rađano.

Kada Bog zaustavi vlak,

ti me potraži.

Jer tamo u Nebu neće biti tijela,

biti će mi suze biserne uslišane.

Tamo se autentične duše pronalaze.

Ana Emanuela,Bilaj 10.01.2019.

LJUBAV ĆE PROIZAĆI IZ LJUBAVI

Razumjeti te će netko, hoće! Suze tvoje kad ispije iz duše i pomiješa ih sa suosjećanjem koje je autentično sa tvojom ljubavlju. Jer i sad taj netko u vjeri tvoga bola, kao melem postoji. Netko brižan iskrenu pjesmu voli. Ples navještaju sveta Nebesa, dogoditi će se u ime Isusovo radosna čudesa. Možda te napuste mnogi, anđeo koji ljubi predragocijenu krv Kristovu neće nikada. On se u sred trnja za vijenac od ruža bori. Dobro zna, da je svaka kap prolite krvi latica, svaka suza bisernica. Postoji požrtvovna ljubav, njemu Bog sve u uslišanje preobražava. I kad me nađeš, takav pun liposti žrtve i ja ću iz trnja procvasti i mene će Bog u ružu tvoga srca preobraziti. Nije da se hvalisam, ali znam vječnom ljubavlju autentičnu dušu voljeti. Mačem pravde nepravdu zaustavi, krilato moje. Ako te nema u ovoj zemaljskoj postojamosti, oh neću žalopojit u meni sve ostaje, za Nebo nas čuvam. Možda te od moga srce Bog stvori, jer bilo bi divno vidjeti onog tko me ovako kao vjera moja voli!

Od Ana Emanuela, Bilaj, 10.01.2019.

Pomazanje Duha Svetoga je u oku uplakanom, te suze blagoslivljaju... čiste dušu! Radost pitomih krila goluba Tješitelja nastanio se u srcu vjernih, postala je u bolnima radost nebeska vidljiva Ljubljena braćo i sestre radujete se, letu blagoslovljenom, ptici Jahvinoj, jer Životvorac obnavlja vaš krvotok, vaše boli i rane. Snaga predragocjene krvi Kristove ojunačiti će vas sve, dovesti u Novi Jeruzalem i zbrinuti vas u svetoj radosti iznenađenja Božjih. Plačite srca iskrena, zbog želje za Bogom, plačite jer tko ima suze, ljubav u njemu nije umrla. Blagoslivljajte sa kapljicama osjećaja Gospoda, rosa srca i duše neka Prijestolje Svevišnjeg obasjava, on vapaj molitveni uvijek uslišava po svojoj svetoj volji. Blagoslivljajte ono što dolazi, samu sreću Raja u koju idu maleni, pokajnici, bolni, siroti, neljubljeni, ostavljeni, razočarani, plemeniti.... Ljubite rane Spasitelja, jer poljupci Presvetog srca zacijeljuju sve rane duše i tijela. BVB

AUTORICA: Ana Emanuela Šimunić, 10.01.2017.

Nisu to slova ljubavi moja, to su latice ljubavi mirisne moje za tebe anđele! Ne vene duša moja, jer te ljubi! Jer Boga blagoslivlja što te u sebi imam kao ovo srce molitveno! Ako vidiš cvijeće sjeti se pjesme su to moje, dok je latica živjet ću i ja miomirisna, tvoja čuvarica!

Ana Emanuela, 10.01.2017.

SRCE OTVORENO BOGU

Oče moj dajem ti srce na dlanu,

da vidiš svaku njegovu ranu, ljubav i manu .

Oče moj ne dolazim ti da me daruješ zemaljskim

stvarima, ja ti dolazim da mi blagosloviš srce

svojom Duhom nebeskim,

da izliješ u njega izvor milosti.

Dolazim ti sa ovim srcem zemaljskim,

da ti kažem fala za sve hrabrosti,

za krila ljubavi u boli.

Fala ti moj Gospode za osmijehe duševne,

za šapate utjehe kada bol krade me.

Oprosti ali...

boli me svaka suza, tuđa i moja.

Svaki plač koji se pretvara u strah i znak pitanja....

pitam se moj Gospode zašto

dobrota dane oplakuje i

nema sreće željene.

Iako virujem da sve molitveno

negdje gradiš za mene, za sve...

ali zašto ove boli tvoji anđeli ne zaustave.

Zašto se visosti moja ne pojaviš,

zašto suze ponornice ne zaustaviš!?

Mora da je tužno sa Neba patnje gledati,

u čemu je tajna svih godina,

da ne spušta se još Onaj koji sve dariva,

sve obnavlja...

Zašto dopuštaš bol u ljudima srca čista,

zašto netko pati do bola a drugima sve blista!?

Pita te srce uplakano moje...

a samo suze ljubavi u njemu stoje...

©Ana Emanuela Šimunić,10.01.2015.

Noćas su zapucketala krila, postala sam dobra vila...male anđele blagoslovila, Gospodu se za sreću njihovu pomolila. ISUSE posjetila sam bolnice, dječje domove, sobice... Zamolila sam Oca u ime Tvoje, da nikada ne prođu patnje moje, da ih anđeli bolesti oslobode, anđeli koji od Jahve hode. Mili moj Isuse izdigao si me iz ove tuge, duh mi ukrasio, očaja vizijama svetim spasio. Duh moj s Tobom putuje, daruje malenima divne molitve, svete pričice... Plače mi se u dodiru ovom moj Isuse, suze moje kapkaju i pretvaraju se u meleme. Usnuli su svi u ljubavi, utješeni su neutješeni, zaspali su bolni, vila ih ljubavi voli. Čarobni štapić nebom putuje, i suze utjehe. Tijelo mi Gospode obnovi, umorno je moje zemno sve, ako mora neka bude, nek me tišina sveta prekrije. Ljubav će ostati živjeti u svakoj pjesmi, u svakom srcu koje me voljelo čitati, voljelo kako si pitati...

©Ana Emanuela Šimunić,10.01.2015.