ISPRIČAT ĆU TI

Ispričat ću ti bolom samu ljubav duše.

Ispričat ću ti kako mi fali bezbolno tjelašce
i zato te tražim kao ptičica svoje gnjezdašce,
da u tebi moja duša odmori,
da se skrasim u rajskoj milosti!

Ispričat ću ti radosno sve svoje žalosti,
slađano moje sve činim da ti ja muku
šljokicama ljubavi i vjere ukrasim.

Štoću kad sam takva,
a i ne želim kamenita biti,
radije će mi rane sveti anđeli povijati!
Nek mi krvari i tijelo i duša,
dobro je to mileno,
znamo jer je i savršena Ljubav
morala proći to.
O koliko samo je uzvišeno mučeništvo i
koliko su sveti oni koji znaju trpiti,
za Nebo se strpiti.

Pokušavam dragosti to i
nek mi oprosti Bog što nekako ne
mogu sama, zazivam milost da me
njegov sveti arhanđel Rafael
sa tvojom čistom dušom spaja!

Pa čudesno biva kao da si tu
i znaš događa se ustvari kao da si
ti snaga ljubavi molitvene u meni,
da si moj anđeo prisni vjerni.
Da dišeš mojim plućima,
da gledaš sa mojim očima,
da misliš mojom glavom,
da voliš mojim srcem.

Bit će radosti moja, da sam te isprosila,
da sam anđela iz Raja u dušu ugostila.
Vjera si ti, da ljubav sveta postoji!

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.01.2022.