POETSKO PROZNE USPOMENE, 9.01.

U PAHULJAMA

Pahulje su srebrene suze moje postale,

pršu mi po srcu moj dobri anđele.

Šapati sveti uhom mi prilaze,

plačem bolna od radosti svete.

Sve će moje boli sveta ljubav zalediti,

U Nebu će moja čežnja, moj vapaj vrediti.

Kako si lip moj anđele, na vrancu krila sjaje,

pozdravi to su od tebe.

Iz očiju molitvenih Nebo se vidi,

mojih se boli tvoj duh ne stidi.

Voliš me, ko što se sveto voli, f

hvala ti moj zaštitniče. tješitelju,

radosti da mi je umrijeti,

da zaboravim koliko me boli

što gubim sve na svijetu ovome...

sve osim vjere da smrt mi kao nagradu donosi tebe

u sveto vrijeme mog prelaska u plavetne doline

gdje najdraže biće za moje utjehe brine.

Sve razumijem ja i okove i padove,

razumijem i optužbe i nedaće,

ali ne razumijem zašto me ne ukradeš ljubavi.

Ukradeš i skriješ samo u

ljubav krila svojih koja Bogu služe...

©Ana Emanuela Šimunić, 9.1.2015.

SVJETLOSNA KATEDRALA MOLITVENE DUŠE

Gdje bi ja kada bi se u pustinji izgubila!?

Gdje bi ja kada bi sve opipljivo nestalo!?

O gdje bi ja da samo duša od mene ostane!?

Zna čežnja moja gdje bi ja,

u svjetlosnu katedralu Duha Svetoga,

gdje su u molitvi svi blaženi i sveti.

Sad mi je opjevavati ih, molitvu uputiti,

sad mi je prijatelje duhovne imati,

sad mi je proslavljati sa njima

milost Gospodina Isusa Krista.

Da jednog divnog dana bol moja prestane,

da se nesavršena

u savršenu ljubav podigne.

Predragocijena krvi očisti me

od svih mojih razočaranja i tuga,

od svih prisilnih misli i padova.

Iz svijeta materije i grijeha izbavi me.

Iz sudačkih očiju i ruku spasi me.

Povedi sa mnom neutješene,

povedi sa mnom bolesne i sirote.

Amen.

Od Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2018.

DAJ SEBE OSOBI OD BOGA

Daj sebe onom tko ti daje sebe,

tko će vidjeti koliko vrijediš i

to trajno cjeniti pred Bogom.

Daj sebe onom tko je vjeran,

tko ne laže i duša mu je u Kristu.

Daj sebe radosnom biću,

koje će ohrabriti tvoje žalosti.

Daj sebe čistom srcu,

koje bi sa tobom otkucavalo

život u vjeri, nadi, ljubavi i zahvalnosti.

Daj sebe onom tko rane ljubi

i iz duše te nikada ne gubi.

Daj sebe onom tko lječi tvoje suze i

moli Boga da ih preobrazi u bisere radosti.

Daj sebe očima koje te

pokušavaju razumjeti pod križem.

Daj sebe onom tko zna suosjećati i

radije bi umro nego li razočarao!

Daj sebe, kada osjetiš prisnost snažnu.

Kada dobiješ djelo ljubavi!

Od Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2020.

 Blago onima koji su ponosni na ljubav, na to što često kroje uspomene za Nebo, da obraduju iskrenom skupnom svjetlošću Boga. Blago onima nađenima u Kristu, kada im se san usliši. Blago srcu koje zna zašto kuca, i nije pretvorno i unakaženo grijehom. Blago srcu koje je pripalo autentičnom srcu i nije lutalica. Blago se srcu koje nađe mir kraj voljenoga srca. Blagoslovljeni su otkucaji vjernosti. I dao Bog da se srce srcu vrati, da svaka duša pronađe svoju dušu. Svoje utočište na zemlji, uz providnost Boga Živoga. Misija našeg života i je vratiti se srcu koje se osjeća kao naše. I sa tim skupnim osjećajem Boga voljeti.

Od Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2021.