VJERA U LJUBAV, ZBOG BOŽJEG OBEĆANJA IZ Mk, 11, 24

Beznadnost zaprijeti, jer po nekad od sve borbe ostaju suze, prolom oblaka, zrcali se u duši tišina Neba na zemlji, ništa se novo ne događa a toliko moliš i voliš... umireš godinama sebi da bi drugi bili radosni. Pa ti zafali oslonac, netko tvoj od Boga, koga čuvaš u hramu duše kao molitveni otkucaj. Dođe ti da se zapitaš, da sam zgodniji ili lipši bi li bilo drugačije.... i shvatiš ma kakav nebi, naišla bi na nekog tko autentična ljubav nije, poželio bi tijelo, a duša je ta koju valja poželjeti za radost i vječno čuvanje, podršku. I upravo ta duša vjeruje i ne gubi onu darovanu rajsku nadu, da su ove suze more koje Bog rastvara da bi smjestio bisernu dušu kraj srca. 1. Korinćanima 13,7 Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. I vjerjem toj Božjoj ljubavi koja planira moj život.  “Gospodin ima oči nad pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim.” (1. Petrova 3,12) Ne postoji ništa što On ne bi mogao učiniti: “Ja znadem, moć je Tvoja bezgranična; što god naumiš, to izvesti možeš.” (Job 42,2) On čini sve što Mu se svidi: “Naš je Bog na nebesima, sve što Mu se svidi, to i učini.” (Psalam 115,3) Zato sušam svoje srce kao da je u njemu otkucaj autentične ljubavi za mene, to je nježna glazba vjere, ufanja i ljubavi, oslonac u to da primimo dušom  kao da nam je već dano i tijelu. 

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 30.01.2020.