uputila te ka meni.
Tebe odsutnog u sebi,
prisutnog u meni.
Kao labud ti duša uplovila u
ovo moje tijelo ružnog pačeta.
Nudiš mi priče, pjesme i san,
vjeru u svečani rajski dan.
Kao rosa ti duša pada na moju dušu.
Vežeš se za moj pokret,
za moje disanje, osmijeh i suze,
za otkucaj molitvenog srca.
I nitko osim tebe
ne usnu u mojim snovima,
na jastucima mirisnim.
I zato mi te java ne krade,
ni patnja ni mane moje...
Sve ih čudesno ljubiš,
prekrivaš krilima čuvara,
ne bil se oporavila za dane nebeske.
Ne bil pobjedila tugu i nepravdu,
razočaranje i gorku muku.
Moje oči te čuvaju ispod kapaka,
kao ispod krila čuvarice.
Vide svi da su mi na svijetu
pravo na život ukrali,
ali tko da mi zabrani tebe,
sanak ljubavi u mom snu!
Tebe ne kradu savršene,
tebe ne kradu one
svjetovne damice sa štiklicama,
markirane i bogate...
one koje gledaju samo na sebe.
Tebi se sviđa moja nutrina,
obične bosonoge seljančice
koja ti plete vjenčiće zahvalnosti,
da ti ukrasi aureolu.
Tebi se sviđa vječnost u koju vjerujem.
Tebi se sviđa anđeoska prisutnost.
Zato te Bog položio kao krila u meni,
kao vjeru u anđela čuvara.
Ipak sam ja žalosnica tijela,
radosnica u duši,
nitko ne može ljubav svetu
u meni da uguši i snove mi sruši.
Ti si mi vjera,
a Bog je rekao da nas
po vjeri daruje.
Blagoslovljeno moje,
sve u meni
je Božje i tvoje!
Čuvaj me za Novojeruzalemske zore,
uroni u rajsko more,
da me Krist iz okova oslobodi,
kućicu nam svjetlosnu izgradi,
hlad mi užeglim ranama budi,
dok se moja duša u okovima tijela budi.
Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 15.01.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar