Tko ti je pjevao osmijehom i suzama...
Tko te je dozivao dušom,
dok su druge za dati imale samo tijelo!
Tko ti je darivao molitveno srce,
tko ti je bio hrabrost u žalosti.
Tko ti je bio svjetlašce u tami.
Tko ti je pričao najlipše bajke duše,
i zaista ih oživio u tvom srcu.
Ako nađeš neku da nadmaši moju ljubav,
onda me zaboravi...
I nemoj se truditi oko mog križa...
nemoj da ti mir
remeti moj vapaj za ljubavlju.
Ostani nedokučiv...
ali te molim i to da ostaneš Božji.
Tako da te mogu u Nebu vidjeti...
pa da saznam koga sam ja tako snažno
sanjala, pjesmom vjere dozivala.
Neka te ne budi ljubav moja,
dok ljubav tvoga srca mene
uistinu ne poželi vidjeti.
Tebe autentičnog tražih,
a došli mi neki pretvorni.
Ah znam slađano teško je
mene zavoljeti kao ljudsko biće,
ali prejako me zavolješe kao duhovno...
Dušom sam negdje samo tvoja,
znam da jesam.
Jer samo duša dušu u
ovoj zemaljskoj postojanosti
smije zavoljeti.
U jezeru suza smo ja i ti,
kao u rijeci milosti.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 19.01.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar