Suze mi milošću ljubiš da biseri postanu!
Kapi moje krvi, ti u rubine preobražavaš!
Znoj mi je dijamant do dijamanta,
rubini mi u ranama,
nisam ja u Tvojim očima sva u manama!
Emocije svoje duše ti predajem,
neka Tvoju milosnu trnovitu krunu
maleni sveti anđeli ukrase blagom
moje vapajne duše i trpljivošću tijela.
Želim Kriste biti Kristolika duša,
teško je u ovom svijetu grešnome.
Ali samo po ljubavi ti gledaj na mene!
Da u tvojim očima ugledam,
ono vrijedno trpljenja.
Moram Ti opet reći,
žao mi da ljubav krvari i dalje...
da tvoje spasenje nije donjelo svima
obraćenje, oh milosti pitam se
danonoćno zašto nije na Golgoti
bio kraj trpljenja!?
Zašto se sve duše nisu napile
predragocijene vode
i ispunile predragocijenom krvlju
koja je potekla iz tvog milosnog
Presvetog srca,
vječnog izvora spasenja?
Zašto raspeta ljubavi,
zašto nas koji smo tvoji
napadaju zlodusi...
zašto im nije već tad bio kraj!
Svi bi mi samo Raj.
Oh tako mi fali bezbola rajskoga,
fali mi blagoslova ovim
gorkim suzama nadalicama,
sijaju kao svijeće molitvene i sada.
Ti bar znaš koliko te ljubim.
I trpim da bi tebe radovala.
Osmjeh si mi najveći,
moja bliskosti.
Oprosti mi,
samo sam grešnica...
i nemam pravo postavljat znak pitanja...
mada mi odgovaraš.
Da samo ljubav koja se daruje kao žrtva
ponizna pobjeđuje zlo.
I tako je moralo i mora dalje.
Borba između dobra i zla tajna je najveća.
Žao mi bolnih, a melem su!
Žao mi gluhih, a srcem osluškuju!
Žao mi slijepih, a dušom samo ljubav vide!
Žao mi nevoljenih, a snažno vole!
Žao mi sirotih, za život se vjerom bore!
Žao mi samotnih, a gore za obitelji!
Žao mi uplakanih, a za radost bi umrli!
Žao mi nerotkinja, a htjeli bi djecu ljubiti!
Žao mi je rastavljenih, a htjeli bi se sastati!
Žao mi je pobačenih, a htjeli bi živjeti!
Na kraju žao mi je i mene
ove napaćene curice, djevojčice i žene.
Mogla sam biti bez mana...
bez bolnica i rana...
bez poruge i odbacivanja...
Mogla sam živjeti sa
čovjekom koji me voli i razumi,
mogli smo Ti se klanjati,
dane ti svog zajedništva poklanjati...
sa dječicom se kao anđelima
radovati, za njih privređivati,
tvoju Crkvu darivati.
A sve su mi oteli...
Zaboli sveta ljubavi.
Samo sam iskrena...
trpim, ali sam željna veselja...
Nebo mi melem, dok Zemlja ranjava.
Dođi, u ovu dolinu vapajnu,
izbriši korijen grijeha
probrazi nas, po volji Oca nebeskoga,
neka zablistamo u novom pokajničkom ruhu,
uslišani po milosti Tvoje predragocijene krvi.
Isuse nije zalud Tvoja, a ni naša bol,
kada je sa tvojom požrtvovnom ljubavlju sjedinimo.
Zazivam krila Duha Svetoga,
zazivam darovnost Božju,
jer sam beznadna dugo, predugo!
Sve svoje što imam molitvena je ljubav,
koja je usnula na tvojim probodenim rukama,
da ih izljubi i za spasenje mene i svijeta zahvali!
Ozdravi nas, lječniku rajski!
Ozdravi od tuge i rana, od boli i mana.
U samu ljubav smjesti, u Raju probudi.
0d ❤ tvoja Ana Emanuela, Bilaj 25.09.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar