Moje
srce skuplja u molitvene rolice, sve nježnosti darovane, ono pamti
posebne dušice od Boga! I znam da pod križem iz požrtvovne ljubavi
hodam. Nisam savršena obličja, odnosno nisam ono što ljudi smatraju
savršenim u ovozemaljskoj postojanosti... nemam potpetice niti divne
haljinice, pa što ja bosonoga po dušama hodam, donosim im mirisnu rosu
sa nebeskih proplanaka po kojima sam kao srnica Jeruzalemska trčala i
blagoslov Svevišnjeg za njih dozivala! I jedino mi bitno, da se Bog
sjeti moga srca, kada se ono približi zadnjim otkucajima, jer je to srce
mali svjetlosni molitveni gradić istinske ljubavi! Želim sveta
uslišanja svima, pa sve da ja moram biti žrtvena srnica, kojoj ostaju
suze. To će ipak biti biseri za krunu našeg kralja; Isusa. I moja patnja
neće biti zalud!
Od
Ana Emanuela, Bilaj, 28.09.2019.
Od
Ana Emanuela, Bilaj, 28.09.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar