Izljubi mi bol ljubavlju svoje duše,
da ozdravim zbog miline tvoje
kojom me blagoslivljaš!
Slavimo ljubav našu,
kao što se slavi rođenje djeteta.
Suzama radosnicama,
ispišimo si imena na duši,
da nikada ova ljubav ne presuši!
Najposebniji među milinama
moga srca, dođi da ti vidim
sjaj očiju anđeoskih,
da u to more zaplovim,
pa da me Nebu vrati ljubav tvoja,
da udahnem uslišanje!
Na poljane miomirisne položi me,
tu na ljekovitom grudima tvojim
da mi duša zaspi!
Ruke tvoje neka mi budu dom,
moji čempresi koji me štite od žege
i zemaljskih rana!
Probudi svoju srnu,
da mi patnja tijela molitve ne ukrade.
Probudi me usnama jeruzalemskog princa,
uvedi me u dolinu nade!
Tvoja mi ljupkost treba,
ime mi svoje razotkrij!
Nek mi te čuva dobrota Božja,
za vječnost!
Neka te zasluži trpljenje moje,
anđeoska prisnosti!
Za tvoju ljubav svetu vrijedi moja bol,
vrijedi biti učahurena
i rugobna odbačena tijela.Jer si ti moj osjećaj svetih leptirića u duši!
Zapjevuši mi u srcu kada rastuže me,
slađano moje jelenče umilno,
srnici tvojoj dovoljno je!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.09.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar