Kažem što osjećam, kažem jer znam značiti će nekome, olakšati će nekome moja tuga zna biti strostruka radost jer je tako snaga Duha Svetoga ispiše... Zbog ove ljubavi svete koju u sred patnje tijela osjećam milosna je snaga izrasla. Pa se više ne osjećam kao da zemlji pripadam. Molitva mi da za druge veća od moje osobne, ja bi da mogu evo sad u Nebo, sa svojim suzama... sa svim čuvanjima koje sam imala za mnoge. Nisam bitna ja, samo je bitna ljubav koju darivam. I nema veze što tako mora biti, što sam zarobljena leptirica Božja, šarena su krila moja skrivena... blagoslovljam sa njima sve, posebno one koji brinu za mene iz sebedarja. Radujem se radosti bližnjih i ne plačite nad krikom mojim i što me boli. Sve se ovo upisuje u knjige nebeske... znam da sam obična grešnica, koju je Bog izabrao da svjedoči Njegovu milosnu ljubav koju ima za sva bića, posebno za tugujuća. Znam da me sveto razumi... i spremni su svi anđeli da me pridrže ako padnem u smrtnu jamu. Zapjevat će mi u bijelim si krili
ma spašena. Nisi više teret nikome... Bogu pripadaš! I trebala bi ugasnuti tijelom... da postanem ono što sam dušom ljubila i živjela. Tad bi me razumjeli svi pa i oni koji bi mi za mane sudili.
Jednom ću u preobraženje tijela, milost je trpljivosti najveća što mi je duša nadahnuta zgodnica Božja miomirisna! Dušu mi zavolješe i oni koji nikada voljeli nisu! I to je dokaz da smo više od tijela! Osjećaj koji vodi u Raj i navješta zemaljskoj patnji kraj!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 15.09.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar