OSLONAC NAM JE U KRISTOVIM DUŠAMA

U oceanu ljudi, postoje srca imuna na nježne osjećaje koje im darujemo, postoje i oni koji su neosvojive tvrđave, ali čine sve da im služimo, uzvisivši se zbog svoje lažne ljepote i bogatstva. Velik dio svijeta je zatvorio srce i zaboravio voljeti, čak ih je Zli toliko obmanuo da im je gušt ranjavati, hladni su pa ih ne boli, ugasla im je emocija i savijest. Takvi nas samo ranjavaju svojim djelima. Ali postoje i oni širokogrudni, koji su nam autentičnog osjećaja, oni su sa nama u pustinji i oazi, i u blatu i na kiši i na suncu... takvi ne odlaze kad nam je loše, oni su nam sigurna luka. A ako baš tonemo, tonemo skupa, dajemo jedni drugima posljednji dah života, potičemo se na izron iz beznađa... oslanjamo se na milost od Gospodina. I u sred mora tuge izrastu sjemenje nade, stabla od koja se možemo istinski osloniti. Jer ih je zasadila molitvena ruka za spas onom tko se u razočaranju utapa. Shvatiš da te Bog upućuje ka onom tko ti je siguran oslonac darujući ti srce koje razumi tvoju glas ali i tišinu, tvoju bol, tvoje trpljenje. Takva duša shvaća da je vrijednost čovjeka u iskrenoj otvorenosti za sebedarje. Ljubav je vrlina pobožnih i ni ne pomišljaj daće te moći voljeti netko tko ne voli Boga. Traži oslonac u onom tko je Kristov, sa njim je i trnovit put posut ružama, koje anđeli donose i ukrašavaju trpeće duše.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 29.09.2019.