Niz stijenke klizi ti bol,
ranjava te sol...
a nisi li svo slađano?
O srce ludo zašto tučeš u ime snova punih ljubavi,
zašto otkucavaš dane kad ljubavi tvoje nema!?
Vidiš da si samo srce ludo,
vidiš da ti suze pokanjaju dani
i da je gore nego lani.
Nemaš krila srce moje ludo,
ne možeš u nebeski svijet...
Utihni, ispusti posljednji krik,
koda će itko primjetiti da ti ne kucaš,
da ljubav tvoja više ne progovara...
Ne razumiju te, rastužuju te samo,
srce moje zvrkasto, djetinje ludo usni,
prezimi na nekim plavetnim livadama,
na nekim toplim pašnjacima odmori
u orošenim cvjetnim vrtovima.
Ne mjenjaj se, ipak ostaj ludasto,
al se skloni od ljudi koji zadaju ti boli.
Nije iako si ludasto za tebe sol!
Jer otkucavaš drugačije,
od ovog surovog otkucaja svjetovnog.
Nema komentara:
Objavi komentar