Rukom bezbola me oslikaj
ljubavi moja, da ne zaplačem, da odahnem...
Svim duginim bojama posluži se,
potraži ih u planinama...
Oslikaj me bezbolnu, zamišljenu u Nebo.
Ne oslikavaj moje napuklo srce,
i tvoje poklonjeno rebro...
Neću da te zabolim, hoću da te volim!
Ne mjenjaj mi lik, samo mi mjenjaj krik,
iz bola u bezbol...
Ljubi me odsutnu,
dušom me oslikaj, grli...
možda preživim zbog snažne ljubavi...
Ne ostavljaj me u
zimskim noćima,
druži se sa mnom na tajnom platnu tvoga srca.
Stvorimo uspomene
nutrine,
naš svijet miline...
Miris utjehe, ljubavi i radosti.
Pokušaj me sveto voljeti, imati...
Nema komentara:
Objavi komentar