Ti si moja ljubav u kiši, ti si sve ono što na nadu miriši.
Ti si moje svjetlosno srce u noći, ti si sveta ljubav koja će u moj san doći.
Ti si čežnja moja, moja molitva.
Ti si zagrljaj duše pred san,
ti si anđeo u čija krila se ušuškavam.
Fališ mi, pa te tražim u krvi...
u suzama, u vizijama...
Pokora...
kolika bez nas...
Bez životne podrške kuda ću jedini.
Sude mi za bol... za okove...
za nemoć moju...
Sve bi dala da se iskradem,
da odem Bogu!
Da te sa neba vidim,
da te zagrlim snagom svete ljubavi,
jer druge za mene nema,
samo oluja se sprema...
Iz dana u dan suzama sam suđena.
u njima tvoja krila da promatram,
da ti se radujem, bar kao duši koja voli me.
Umijem voljeti, ali sve ovo će me do kraj razboljeti,
kome takva da pripadnem,
kome a da ga ne rastužim.
Nema komentara:
Objavi komentar