GOLUBE

Miriše mi vjetar na zubule procvale,
iako zima je,
proljeće budi se u srcu moj golube!

Imaš sposobnost razumjeti moju bol,
ti koji me voliš iz daleka,
ti srodna dušo duše moje,
ti ogledalo moje
u kome ću ugledati svoj ljubavni lik.

Odvedi me u nepoznato,
upoznaj me sa mojim maštama.
Ne ostavljajmo tragove za nama ljubljeno moje,
budimo dvije ptice,
dva goluba bijela
čija krila vjetar tajni
u vječnu ljubav nosi.

Viđenje anđela srca

Srebreni se magla ljubavi moja mila,

lik tvoj je sjaj u mrkloj noći,

kažeš mi; nikada nisi bila u samoći.

Uvijek sam bio spreman u bol tvoju kao ljubav doći,

da te zagrlim, otkucajima ljubavi približim.

Sve se pozlatilo, u svjetlost me vratilo,

leptira let bio si, suze moje pio si!

Govorio mi o pticama, koje usnu 

da bi tebi pjevala ja, pa polete u miru,

noseći blagoslov Neba! 

Obukao si cipele koje znaju put do mene,

svjetlosne milje gaziš da me spasiš!

U rukama ti zvijezda sjaj, 

pitaš me hoćemo li u Raj!?

A meni je Raj kada te sanjam,

a meni je Raj i kada se budim,

jer anđeo mog srca si ti

kud god poželiš s tobom bi!

U taj svijet molitveni,

povedi me moja bliskosti!  

Želim leptira let vječno gledati,

želim biti tvoja leptirica,

koja se izvukla iz čahure bola!

Blagoslovi me ljubavi moja,

poleti u doline moga sna,

kao anđeo, 

kao tajna razotkrivena!

Tajno moja

Ne djeli me od sebe, 

znaš da si ti otkucaj moga srca. 

Moj život, 

moj san, 

moja ljubav vječna.

LJUBAVLJU STVARAM TVOJ LIK

 

Zrcališ se u žudnji mojoj,

lik ti od svjetlosti molitvene stvaram.

Srce anđeosko kuca u grudima tvojim,

otkucaj me njegov više od ikoga voli.

Imaš blagi pogled, obasjavaš mene,

dokaz si da i uplakani imaju

osmijeh i kada suza bolna krene.

Njem si sugovornik,

osjećajnost je naš kontakt.

Svi moji dani tvojim su likom tkani!

Volim te kao što sveto volim,

samo ako zamišljam tvoj lik

i ja uistinu postojim. 

BUDI LEPTIR DUŠE MOJE

Nasljeduj leptira let, dražesno moje!

Upij sve dugine boje u krila mila,

da mi tamu osvjetle, na ljubav vječnu podsjete.

Medna je moja ruka, ko cvijet se za tebe otvara,

blagoslov ti poklanja toplina molitvenih dlanova.

Na krila mi baršunasta, svilena dušu stavi,

da u tvome milovanju sva moja bol ozdravi.

Osvani sa krilima vječnog leta i buđenja,

nosi me dražesno moje u sveta vjerovanja...

Ne želim na ovom svijetu biti sama,

treba mi utjehe tvoje, treba mi rajske slobode!

Umorilo me je vrijeme bez tebe,

dođi da ne sanjam više,

dođi da kraj tebe cvijet moje duše miriše.

ZVIJEZDO MOJA ANĐEOSKA

Želja mi je pala u srce,

ti si sjaj moj,

moja zvijezda!

Obasjavaš mi tamu anđele mili,

svjetlošću Raja tvoje krilo me grli!

Ispunilo mi je Nebo želju,

sjaj si neugasivi,

moja ljubav srca si,

anđele moj nebeski!  
 

SASTANAK NAŠIH RUKU

Čekam stisak tvoje ruke, praznine između mojih da ispune,

pa da skupa čine molitvenu zahvalu Bogu,

jer se duhovno spojilo sa tijelesnim dodirom!

Čekam te sanjivo moje, ko cvijet svoje zore,

rosa da ishlapi na suncu blagoslovljene radosti!

Želja mi je pripasti tebi,

tim rukama koje ko krila grle,

tim rukama koje osjećam i prije tijelesnog dodira.

Dođi slađano moje iz sna u javu,

dođi čežnjo obostrana,

dođi u ime ljubavi i hrabrosti,

u ime zaštite i naše pobjede!

Dođi da ne boli,

dođi da se ruka sa rukom 

vječno voli!

MOJ SI BAR U MENI, U MOME SNU

U svakoj mojoj misli ti stanuješ, jer bez tvoje ljubavi nebi život imala. Sve je nedostajanje tebe ANĐELE, potreba da budeš sveprisutan u mojoj duši u mome otkucaju srca... Tad nekako dan bude lipši, hrabriji, sa nadom u očima... Volim te zamišljati, volim te činiti mojom ljubavlju... sve i da nas nikad ne bude u javi, biti ćemo zauvijek dio moga sna, san je za ljude koji vole, a gube...

SRODNOST DUŠA JE BLAGO JEDINO

Lipo je imati dušu, dobru, nježnu, čistu...
a prelipo je imati uz svoju dušu i srodnu dušu,
koja ti je identična u osjećajnosti...
Zato se tražimo anđele...

POTRAGA ZA LAĐOM SRCA

U srcu te imam,

u srcu te ljubim.

U svjetlosti moje vjere ti stalan bivaš.

Nemirne suze prave tvoj lik, da smire aritmiju.

Srebreni se moja duša,

od plakanja na mjesečini...

U magli pogleda snenog vidim te,

javljaš mi se iz treperenja zvijezda

ljubavi nedosanjana.

Srce mi je vlažno od suza koje

se iz duše za tobom spuštaju.

Ljubim te srcem, jer ne umijem

ja drugačije, drugačije me neće.

Snu moga sna, ljubavna lađa moga srca si.

A more je daleko i rijeke hlađane,

koje mi te odnose...

Kiši, kapljice osjećaja ispunjavaju

moje tople otkucaje...

nedostaje mi puno tebe ljubljeni moj.

A iz sna ne mogu,

iz zvijezda sanjalica ne izlaze tužni,

jer bi ih sunce opržilo,

sve zbog nesavršenosti tijela.

Osloboditi ću se jednog dana i ja tijela okovanog,

biti ću u molitvenoj haljini srebrenoj, dijamantnoj, bisernoj.

Sve će suze postati blago nebesko,

Krasiti će me tuga moja,

a sad mi je plakati dušo moja.

Snijeg i kiša hladna padaju mi u oči,

ljubim te iako mrznem od tugovanja.

Poljupce moje odnose ptice,

tvome srcu da pjevaju o ljubavi mojoj.

Lađo moja duhovna, gdje putuješ, bez mene...

Zašto fališ ovako snažno...

Da li ti uzburkavam  valove,

toplim povjetracem čežnje iskrene,

osjetiš li vjetrić da te grli, ljubi...

da te moje srce blagoslivlja... doziva...?

Jesu li uzaludne moje suze, plakanje krila...

Oči su tvoje predaleke da bi me vidjele...

Duša je tvoja jedina nada da me nađeš,

da osjetiš voljenost sebe u meni.

Dolazim svakog jutra, dana i noći

srcem da ti pjevam...  

bojim se nećeš me čuti,

pa mi se plače...

nesretna sam vila ljubavi,

zarobljenica tijela...

Možda ne pronalazim ljubavlju ništa,

osim stijene koja plače...

koja mrzne od bolova mojih.

Možda moje srce zalud osjeća,

al zašto me onda sve na tebe podsjeća,

zašto sanjam tebe kao dušu koja

obasjava nadu moga srca?     

Zašto osjećam krila anđela,

zar bi bio iluzija, prevara...

Onaj koji se poigrava mojim osjećanjima...

Zar bi me izdao i ti moja bliskosti...

moja tajno vječita...

Zar moja ljubav gine zalud,

nevjerna srca možda više vole...

u ovom svijetu zlome.

Da me bar nađeš,

u lađi ljubavi  da se odmorim,

u Raj srcem otplovim.