Kruh,
vodu,
kisik,
sve mi ljubavi moja
mogu oduzeti na ovoj zemlji,
ali nitko mi tebe ne može
uzeti iz srca!
Jer u progonstvu je moja duša,
u zemlji sam gdje mi se
za nama plače, gdje nas
skrivam duboko u sebi i
uz Boga volim najjače.
Tvoj je osmijeh Nebo
na koje se
uplakana penjem
i ja postajem radosna!
Taj je osmijeh drugačiji od svih,
jer se smiješ baš za mene,
baš da ja ozdravim od nepravde...
Netko si kao anđeo koji
stalno škakljuca krilima vjernim
aorte moga srca i
ono u blagoslovljenoj radosti kuca.
Često više u sebi osjećam jakog tebe,
nego li napaćenu sebe.
Krila ti je zabijelio Duh Sveti i
sklopio u molitvu za moju trpljivost.
Dobro je imati anđela čuvara
koji me budi i kad mi se na smrt spava.
Dobro je osjećati
svetu ljubav u grudima.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 21.01.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar