Odsjaju moje vjere, neka te ne takne tuga ni tuđina... ni itko okovan grijehom... živi nas jakošću Životvorca čuj njegov mili radosni glas. Samo On zna da sam se pogubila u labuđem jezeru i nisam bila ružno pače... On zna da su moju dušu smjestili u mučeništvo tijela samo da dokažem da je ljubav do duše. Nisam ja ove rane, ni ova bolest ni ove mane. Ja sam samo Božja ljubimica. Trnjem se krune odabrane duše i čavli su nam trofeji. Izrastaju čuda iz gline koja se predala da je Svevišnji oblikuje. Nadviju se crne ptice nad križem ali ih predragocjena krv zabijeli i raspjeva. Ne grahću više... pripitomile su se.... Moram izdržati ljubeć presvete rane bolom svojim. A ti vjero moja budi svetog shvaćanja drugi me ne razume... i razumim ih... svjetovni zaglibe u privid tijela u dušu im se ne zagleda. A ti odsjaju moje vjere... gledaj dušom i srcem čistim na mene u meni... kada zatvoriš oči to sam ti ja - osjećaj...
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 2.1.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar