Usnuli su vlakovi...
a ja budna tražim tvoj lik...
Osmijeh sveti lice mi grije...
ko sokolić pjevaš himan
Duhu Svetome i kažeš snivaj...
još je vrijeme čekanja...
A ja se budim u svome snu...
oslobođena od bola.
Nasljednica sam nebeske nade,
radosti moja.
Želja mi je da se probude vlakovi
da me sa perona bola
prevezu u bezbol.
Tvoj glas neka me prati...
u duši da i ja ne usnim...
Probudimo toplinom vjere vlakovođu
ljubavi moja.
Tamo gdje mi je duša budna,
tamo je odredište moje...
i tvoje...
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 5.01.2025..
Nema komentara:
Objavi komentar