Bila sam nesposobna, po prvi put u životu vozana u kolicima po hodnicima bolnice, bilo je kao da je film a ja glavna glumica. Željela sam se probuditi iz traume te Pepelnice 2023. kad su samo rekli moramo ti u vrat staviti kateter , ali na žalost budila sam se i nastavila buditi u bolesničkom krevetu. I sad mi kad se "rušim" zafale kolica al gledam da sam u njima opet kao ditešce o kojem bližnji, Isus i Gospa brinu, oni sve čine da me bolnu nasmiju pa onda ja uspijem još više njih! U tim kolicima i bolničkom krevetu su moje prijateljice i prijatelji, skupa trpimo, bar ih mogu razumjeti na tren. I kažem vam Bog će nas osposobiti ne samo sa hitar hod već za ples, o yes! 😊🤗 Plesat će napaćeni u Jeruzalemskom kolu oslobođeni i znate što ovo malo što izdržim sada hodati, za vas hodam i na svetu misu idem ponajviše zbog vas nemoćnih. Bog mi da snagu da uzmem svoju postelju i hodim, Duh Sveti moja su krila. Čudesno sam živa iako poput male robotice prištekana na zemaljski život. Opet je dobro što vrijeme slobode koristim da odem u prirodu, među sveto, među prisno, kolko se da izduram... a vrijeme mučeništva opet je vrijeme duhovnog posla, na korist svima. Opet je sve u redu, prihvatiš križ jer je on dar od Spasitelja. On je moj telefon za Nebo... tipke su mi čavli, trnje... bol i ljubav... srce zove milost se Presvetog srca spušta dole. Svjedočim vam Krista jer vam želim svetu jakost. Ne odustajmo, Božji su junačni! Budimo kreativni nismo mi invalidi u duši.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 5.04.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar