Zaista ne vidješe je u nebeskom obličju... tek zemaljsko ruho nosi, satkano od bolnih kostiju, napaćenih bubrega i vena, ali ona zna uslišit će se njena raskajana molitva, ta gorljiva želja koja joj je na srcu kao poticaj Duha Svetoga da živi radosna na zemlji. Božja je, sve Njegovo će je i naći, uz nju se čvrsto a opet tako nježno zadržati zauvijek, da voli, da njeguje sve te boli i nastale rane. Istina je nije fer da ona koja ljubi gubi... da plače i bolest je okuje, zabrani skoro pa i disati... ali Isus će njoj suze obrisati, uputiti u sigurnost Očevih presvetih dlanova, koji čuvaju nepropadan dar za nju. Nebeskom teži, tamo i pripada. Ruho joj šiju sveti od sveg tog trnja koje se je rasulo po njenom tijelu, da mučenici Svevišnji usliši želju, miomirisnu haljinu će obući u dan Božje Volje. 🎺🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 1.12.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar