Mnogo sam puta klečala u moru suza, u vlastitoj oluji, borila sam se sa morskim psima i zmajevima hrabrom vjerom u prisutnost Boga Živoga, ljubavlju bi pobjeđivala bolne gromove i živi udar struje u kostima. Jesam, ostajala sam mirna i kad su mi lađicu nade izvrnuli naopačke i svi se moji snovi nagrcali slane vode. Tu napaćenu lađicu uspravio je Isus, On je moje svjetlo koje je oslušilo moju uplakanu nutrinu, smjestio me opet nazad u lađu života i rekao ne brini ti koja tako mene ljubiš nikada nećeš potonuti, jer sam ti ja kormilar. I bolnu me evo prenosi u bezbol. Sve rane moje dobro mu dođu da zacijele one njegove sa Golgote. Ipak je dobro biti bolesnica koja je u duši Božja čudesnica uslišana. Sve što volim moje je u meni, u stanu nebeskom čeka na mene. Što je moje nađe me bila ja puna vrlina ili mana... i učini me svojim cvijetom koji u vrijeme odluke donosi sočne plodove. Baš je dobro imati Onoga koji te gleda samo po ljubavi, Isusa, darivatelja Žive pitke vode. 💦🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 29.12.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar