A što ako je bolest jedini pravi izvor ljubavi koja nije pretvorna... bili pristao da te sa mnom ovako jako boli!? Da li čezneš toliko za iskrenom ljubavlju da bi podnosio mučeništvo... !? Nije mlakima u vjeri lako reći ni Isusu da i trpiti sa Njim, a kako bi onda običnoj ženi... ali ti koji si moj bez razmišljanja bi rekao DA Isusu, DA meni. Jer i u meni gledaš napaćene udove Kristove, malu ranjenu princezu koju su izljubile bolesne žabe. Princ podnosi sve za čistu ljubav i traži je baš u muci. Drugačiji izljubi drugačiju. Hrabrost je sveta to. Ne znam kako mi u bolesničku postelju dođeš, da me ušuškaš u one zelene plahte... ne znam ni kako podmakneš ruku svoju da dijalizu lakše podnese ruka moja, ne znam kako uneseš radost u žalost moga tijela, pa me nagovoriš da pišem, da molim... da te sveto imam i volim... Ti si ipak netko kome se nadam, koga osjećam, tko mi toliko fali da sam ga prisvojila ko iz Raja. Duh Sveti neka me sa tobom spaja... tobom koji od nekud na moja pitanja uvijek imaš odgovor da, tu sam. Da ne odjeljujem se od tebe. Skupa idemo u Raj. Rane će zbog milovanja krila zacijeliti i sve će se u drago kamenje preobraziti kao dar Isusu.
Nekako si u mom srcu otkucaj...
U mojim plućama kisik nade...
U mojom venama krv spokojna...
U mojim bolima sveta terapija...
Nekako te u meni ima više od mene...
više od ove patnje i nisi mi suza koja niz
lice zbog patnje krene.
Uvijek si mi osmijeh ljubavi!
Ostaj uz dušu moju pripijen..
kao anđeo križa...
možda je nemoguće da si čovjek.
Ali tko god bio za ljubav svetu
hvala ti...
Ti si zaslužio orden za hrabro voljeti,
unatoč mome kriku, ranama i manama...
odlučio si
sa mnom ostati.
Gdje god me volio...
nek ti je blagoslovljeno tlo.
Nek su ti blagoslovljene ruke koje
traže čudo od Svevišnjeg za moje muke.
Znam vidjet ću jednom,
makar pri izdahu života,
te oči brižne...
te oči koje sanjam.
I bit ćemo vječna stvarnost
pobjede ljubavi. Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 23.12.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar