Postoje ti snježne ruže, cvjetaju unatoč zimi i ledu, čak i mirišu kroz to inje što im stvarnu boju sakriva... te ruže su duše koje su pune raspete ljubavi, pune trpljenja, bdjenja, čekanja na čudo u koje vjeruju. Boli kada ozebeš od bolesti i tuge, od falenja one ljubavi za kojim tragaš, ali ipak se ne smrzneš u nutrini jer je duša borbena i pokreće krv molitvom i spoznajom da je voli Duh Presveti. On će sa korijenom presaditi takve ruže u rajski ružičnjak, gdje će se vidjeti ta istinska lipota, boja ljubavi će krasiti stan nepropadni. Ali ipak nije loše biti ni snježna ruža, ona mora sve oluje podnesti da shvate da je i tako drugačija posebna. Mirisat će ti samo ako si dugo uz njeno srce i dušu i pitaš se što je iza tih pahulja, ozeblih rana i smrznutih suza... pitat ćeš se jednom za snježnu ružu, tko se to iznutra tužan raduje! I znati ćeš rumena je to ruža, problijedjela od mučeništva...🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 21.12.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar