Navikla je moja bol u rukama duše držati se za tvoju ruku, navikla sam te voljeti bez materijalnog dodira, bila mi je potreba voljeti vjeru da si uz mene kao anđeo. I dalje je tako i tako će to bit zauvijek. Ja priznajem da sama ne mogu ležat u bolesničkoj postelji, nit se mogu tužna radovati bez ljubavi. Negdje moraš disati za mene, od nekud si sav Božji i moj. I nek mi tu vjeru ne uništavaju nevjerni. I bolesni imaju pravo na lijek, na ljubav, na brižnost, na biti uslišani... Ti jesi moja molitva, ali ona koju živim u sebi kao uslišanu. Kada ja sklapam ruke u molitvu znam i ti si dio njih, kao tajna... 💦🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 13.12.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar