Obožavam jesenje kiše i kad vjetrić grane njiše... obožavam poput djeteta one lokvice i da pleše mi se po njima, sve dok ne izađe duga kojoj se duša moja divi, u tih sedam svetih boja sve se moje smiri. Anđele obožavam te duše kiše jer u njima te ima najviše. Zrcališ se u osjećajima... vidim te kroz ta uplakana stakalca kao radost utjehe. I zrake sunca volim i Bogu se rado molim, da nas On grije svjetlošću svoga lica, da svi postanemo nebeska dica. Ljeto mi je sveto u njemu sam rođena, ali sam i zvijezdanom hladnom noći vođena, treperenje zvijezda je poput gledanja u Betlehemskoj noći i zna duša milost će Odozgor doći, da ne plaču sanjive oči. I snjegove volim još najviše jer kao da u pahuljama sipi milost obnove i sve zabijeli se, prašine i blata nestane, pa nekako kao da sveta bjelina u očima osvane. Ali su mi i ljupki prvi vijesnici proljeća, kad iz trave jaglac, ljubica i visibaba izbija, tad znam dok je mirisa cvijeća biti će i života zemaljskoga. Valja nam voljeti sva godišnja doba jer u svakom ima nešto sveto, u svakom je predukus Raja i sad me ova bol pomalo slama. Jer ne mogu skakutati po lokvicama, niti mogu spuštati se saonicama, plesati ma kiši i brati cvijeće voljenima da miriši. Ali sve to sam činila i opet ću, ostaje mi promatrati sunce, snjegove i kiše i poželjeti da ljubav za mene hoda, za mene čini ono što ja ne mogu, a jednog ćemo se dana naći i za vjeru u čuda pokloniti Bogu. Umorno mi tijelo, ali nikad mi neće biti umorna duša, ko srna ću se nauživati poljana Gospodnjih, ostavit će i mene ova bol, ne može dugo izdržati bolest napusti dušu punu ljubavi. Protjerat će sve loše duhove milosni Bog, ukrotiti i tamo odakle su došli vječno ih svezati. Uzdam se u oslobođenje u haljine ozdraviteljske bijele, jer mi ih je obećao Bog, ne što sam zaslužila ja sam Njega grijehom i nemoći svojom često rastužila, ali Isus me nikad nije rastužio sve mi je srcu u vizijama pružio, vjerujem mojoj ljubavi, vjerujem zbog njega ću nova biti, sve će u meni uskrsnuti. Radovat ću se jer sam trpjeti znala, jer sam se Duhu Svetom predala. On će pobjediti u meni, ja sam za junaštvo sama preslaba. Amen.
Hej vi zdravi ustanite, na kiši plešite!
Sa dječicom pravite snjegoviće,
Penjite se na planine,
zazivajte Kristovo ime,
igrajte se kao djeca na plažama,
gradite dvorce,
izranjajte školjke...
Ukrasite si kućicu...
Izadite iz iluzije u stvarnost.
Jer na radost smo pozvani!🎺🕊
Divan je kist Gospodnji
u svemu hoće da nam ugodi.
Nauživajte se i za nas koji smo umorni,
bolesni, nemoćni...
Dušom smo uz vas mi maleni,
željni da samo da bezbol ljubavi oživi.
Nema komentara:
Objavi komentar