Nauživat ću se u bolesti svojoj naše duhovne ljubavi, proći ćemo u duhu po svim selima, mjestima, gradovima... Istražit ćemo romantična i sveta mjesta ljubavi moja. Ali će nas najviše biti na mirisnim livadama ozdraviteljskim, gdje smo se zaručili sa prstenjem od cvijeća, kao dječica koja znaju samo za ljubav. Nismo izgubljeni zbog tjelesnosti, nismo ni zbog bolnih suza prestali zazivati radost. Mi smo slađano moje ostvarili vječnu mladost u sebi. Svugdje nas ima gdje se čuje muzika nježna, ima nas i u potocima i u moru i na kopnu, ima nas u zagrljaju zaljubljenih, zbog nas se na zemlji umnožila vjera u svetu ljubav, mnogi su se više zavoljeli, mi smo anđele isprosili ljubav kroz naše trpljenje. Mirišimo na cvijetove neuvele, neka male pčelice odnose med na duše ispijajuć naše latice duše. Oživjelo nas nebesko dok zemaljsko čini da spavamo. I moguće je da će nas jednog dana probuditi sve što sam opjevavala i vjerom u ljubav u srcu stvarala. Bogu je sve moguće jer On me i nadahnjuje. Svjetlo mi duši u sred tame daruje. Hodati ću puna vjere kroz san, sve dok ne ugledam vječni dan sa tobom. Vjerovati ću Duhu Svetom koji mi kazuje u stopu prati te, anđeo ljubavi takav je! Amen. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 16.04.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar