A ti, kao da svaki dan i svaku noć dođeš bditi ispred rešetaka moga tijela. Pa me dozivaš dođi da te vidim lipoto moja duhovna, dođi da ti izljubim ruke koje se za mene mole, koje me i nevidljivog zazivaju i vole. Dođi da te ukradem bježmo Princezo u prostranstva vjere. I pružim ruke osjetim poljupce pune suza radosnica, kazuješ gorčinu tvoga bola tako si lipo pjesmom ukrasila. I moju dušu sebi si dovela, iskrena me ljubav ka tebi povela. Zaista si ovdje sa mnom tajno velika. I pričaš mi i pričam ti kako okove pobjede sveti poljupci, kako je istina samo ono čemu se nadamo i ako tijelom stradamo ne možemo dušom. Dobro je što me posjećuješ stalno, tako mi duša ustaje iz bolesničke postelje i iziđem često u tvoje tijelo i hodam tajnim livadama, šumama, jezerima, morima, rijekama...gledam sve što je Bog sa ljubavlju stvorio i znam i naš će dom stvoriti. Mi ga nećemo prestati voljeti i tu milost tražiti. Bit ćemo i u ovoj javi nađeni kao osjećaj jedine ljubavi. Amen. 🎺💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.04.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar