Opet ću k nama, ne znam biti dušom sama.
Opet ću u tvoj premili zagrljaj,
opet ću sa tobom plesati, slušati muziku.
Opet ću učiniti sve da budem
sa tobom koji si mi namijenjen od Boga.
Opet ću iz bolesti u zdravlje,
iz suza u radost.
Iz starosti tijela u vječnu mladost.
Tako mi se šeta nacionalnim parkovima,
starim crkvama i dvorcima...
držeći tebe za ruku...
I u planine mi se ide da naložimo
logorsku vatricu i
djeci pričamo bajke i basne...
pa da se ušuškaju u našem
molitvenom naručju.
Živim nas evo dugo u srcu,
sve je zbilja jer imanje vjere
meni anđele u bolesti prija.
Jesi ti si mi uz Boga sve,
ono kad odlučiš voljeti rebra
koja ti je Bog obećao pri stvaranju svijeta.
Vjerujem da Bog to hoće,
da spasi nas od samoće.
Najlipši su osjećaji biti jedno,
vječnoga života vrijedno.
Diši mojim plućima,
gledaj mojim očima...
Voli mojim srcem...
Moli se mojim rukama...
Hodaj mojim nogama...
Budi dušom gdje sam ja,
tako ću preživjeti ono
što se ne preživljava.
Ljubav će me spasiti od beznađa.
Blagoslovljen nek si mi nado
moja voljena.
Budi vječno sa mnom u
našoj kućici duhovnoj,
gdje je molitva uslišana.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 11.04.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar