Kao da čujem plač nerođenog djeteta, pa i njih više, pitaju me a mama zašto ti puna ljubavi moraš biti bez tate, bez naših glasića. Ti se obožavaš igati sa djecom, ti si samo tada sretna. I kao da plaču kroz obličje mog tijela, htjeli bi van u život a nema izlaza iz mučeništva. Sve je bolno kao da se porađam, a to je eto porođaj vjere za Nebo, misao ljubavi koja me drži živom. Pa im kazivam kako je Bog naš trs a mi loze i da će nas umnožiti, jednog svetog dana, kada mene oblikuje u ono što želi i tatu u ono što želi, moramo se potpuno preobraziti u čudo nad čudima. A teško je prolaziti kroz kušnje zemaljske, preteško. Otirem suzice sa lica curici koja mi liči na malu Ritu, zabavljam je u kuhinji kreativnošću, dok blizančiće uspavljujem u ljubavi kazujuć u vjeri smo mi skupa. I srce mi u rajskoj nadi lupa. Nekako imam svoju nebesku obitelj i kućicu u kojoj je uvijek toplo i puno molitve i zagrljaja, nekako sam tijelom raspeta a u duši razigrana. Sve sam svoje molitve prostrla u sličice uzdanja... u vizije Raja. Potreba mi je voljeti i voljena biti, sve drugo može proći i hoće proći će. A ja ću u ono u što se duša izdiže. Znam koga volim, znam zašto pokora je... i vrijedi mi križni put da spasim nerođene. I sve da vječno sanjam jer tako čini se opet je to moj san, moja ljubav, moje sve duhovno, nepropadno. Voljenost za voljenost u životu vrijedi najviše. A za takvu ljubav treba puno žrtve, čak i prepuštanje smrti bez straha. Moja malena Rita duhovna djevojčice, tajni rajski anđele, izradi za tatu i mamu hitrog konjića da pobjegnemo iz bolesti u zdravlje, iz tuge u vječnu radost, pa da se sa bracama i sekama igramo na plavetnim livadama i nikad se ne umorimo. Ići ćemo u Crkvu Nebesku sa cvijećem zahvalnim Svevišnjem što me sa vama čitavu bolest zemaljsku tješi i dušu mi raduje! Doći će i to molitveno, po zagovoru svete Rite, zaštitnice naše duhovne obitelji. Zamirisati će sve na ruže, poslije trnja. Ljubav pobjedi okove.Amen. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 12.04.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar