Moje mileno, moje slađano, moje ljupko i radosno, moje pitomo i plemenito, moje brižno jelenče stasito, pođimo u nacionalne parkove, pođimo u izvore ljekovite, baš sad dok boli žeđajmo okupati duše u izvorima života i trajne ljubavi. Učinimo to vjerom pa nismo mi nevjernici da bi nas moja bolest nagovorila da odustanemo. Samo je kušnja došla, ali samo što nije prošla. Jer znaš što mileno, ljubav može pobjediti sve ovo što mi se događa i u rane me pogađa. Ali ona ljubav koja je spremna uvijek više razumjeti nego li suditi, uvijek više tješiti nego li se svađati, uvijek više davati sebe nego li se to traži, jer ljubav je takva žedna davanja sebe voljenom biću. Kažu meni nema ti takvog kakvog ti snivaš ti u snovima plivaš... ako i plivam pliva sa mnom i ljubav moja. Tko da mi te zabrani, ni bolest, ni ljudi, Bog mi te je obećao znam to po dugim pjesmama nadahnutim Duhom Svetim, znam isti si kakvim te volim dok za ljubav molim. Amen. 🎺🕊
Od 💜 Ana Emanuela, Bilaj 17.03.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar