Lako je voljeti bezbol,
probaj zavoljeti bol.
Lako je voljeti vrline,
probaj zavoljeti mane.
Lako je za ruke uzeti
prekrasnu damu,
probaj onu koja nema
damske obline i sva
pod križem od trudova gine,
a ne rađa samo izgleda
kao da je u vječnim trudovima.
Lako se radovati u radosti,
probaj biti radostan u žalosti.
Lako je u cipelama po trnju hoditi,
probaj bos sa već
napaćenim ranama.
Ne usudiš se,
o znam mnogi su se sažalili,
ali zastali...
nisu me mogli pratiti,
nisu mogli moju muku
ni mislima kamo li djelima živjeti.
I ne sudim im.
Milost je od Boga,
da mogu ranjena hodati,
a da ne iskrvarim.
Milost je tješiti i kada si neutješen.
I kada dobro znaš,
da ti je mučeništvo ljubav,
a svi sveti rajska pratnja,
koja moli da ne odustaneš.
A umoriš se od muke,
jako do one želje duše da
te Duh Sveti vječno odmori.
A gle u srcu ipak zasja nada križa,
da netko sa mnom hodi,
da me čudesno voli.
Da se odaziva na poziv
glasnice Duha Svetoga.
Da ljubi križni put kojim
sam zbog Krista hodila i hodim.
Netko je negdje mene shvatio,
vječno bi me pratio.
Netko nalik krilima anđela.
Samo on zna vrijednost
muke i ljubavi molitvene.
Njemu je sa mnom uvijek
korizmeno vrijeme,
vrijeme zemaljske pokore,
koja usavršava dušu za
nebesko oslobođenje.
Mi smo skupa dušom uslišani.
Mi smo osnovali obitelj u meni.
Tamo su prestali zemaljski trudovi,
tamo su moji najmiliji rođeni.
Upravo iz moje patnje proizašlo je čudo.
I ne nije ova izjava za psihijatriju,
nije da sam poludila od patnje,
to je istinski osjećaj vjere u ljubav od Boga.
I to tako ostaje za zauvijek.
Ako nigdje, da u meni.
Da u Nebu.
Amen. 🕊
Bog je moju patnju tijela, zaista preobrazio u igru duše. Idemo se igrati, obitelji Nebesniković! 🤗
VJERA JE IMANJE ONOG ČEMU SE NADAMO
Od ❤ Ana Emanuela 💦🕊
Nema komentara:
Objavi komentar