Noćas ću evo pisati o uslišanju, noćas ću evo pisati kao da bolesti, rana, mana i tuge nema. Noćas ću dušom izaći iz patnje tijela u ruho nepropadno i znaš što ću milo sjesti ću u tvoje brižno krilo koje mi je dar od Boga. Reći ću ti fala jer si me sveto u duši pratio jer si bez suda moj križ shvatio, jer si se zagledao baš u mene u srce ove raskajane žene. Ja sam te eto vizualizirala oživjela sam te u pjesmama, Bog mi je tu milost da. I znaš što nema lipši darova ni na ovom ni na drugom svitu. Od tebe voljeti i biti voljena od anđela. Zato ću milosti moja pobjeći noćas od ovog bola koji me čeka sutra i mnoga duga jutra, ti znaš gdje sam ti znaš da spašavaju me, u tijelu ali ja sam spašena u duši i evo sad mogu ka tebi poći, ali bit će nije još moje vrijeme. Evo me opet u bol, a rekla sam neću o tom više, neka bude što mora sa tijelom meni se sa iskrenim bićem samo diše. Zato ću noćas u dan uslišan, di su oživile moje pjesme, gdje potekli su potoci ozdravljenja i bola više nema. Pjesma radosti osvanula je na našim usnama i vječno su nam lica radosna, bogatstvo nam je slaviti skupa Gospodina pod šatorom Boga Živoga. Čuju se i glasići djece, igramo se, plešemo, srdašca poskakuju od radosti, ne ovisimo više o zemnosti, samo o nebeskom planu sa nama ljubavi moja velika i mala.
Sa ljubavlju autentičnoj duši Ana Emanuela,
Bilaj 16.03.2023. 👨👩👧👧💗
Nema komentara:
Objavi komentar