Lipi moj,
opet ćemo ja i ti u bezbol.
I nema veze što java je bol.
Mi živimo javu duše.
Jer što bi bilo lipi moj,
da ovozemaljsko nestane, da
disanje prestane.
Kud bi nam duše, nego u sve ono
što su ljubile i vjerom nisu izgubile.
Zato sanjajmo lipi moj,
sanjajmo naš novi dom.
I gradimo ga već sada skupa u duhu,
sveti Josip neka izrezbari drvenu kućicu
i namještaj, mi ćemo mu kuhati sve što
voli i darovati u vrijeme posla,
imamo lipi moj svetoga gosta.
Počastit ćemo ga posebnim napitcima,
ali i vjernošću našim srcima.
On će nam biti kum na vjenčanju,
i zagovornik da dobijemo naše bliznace,
i drugu dječicu po Božjem naumu.
Možemo sve kada se vjeruje.
Posebne igračkice ćemo izraditi sa njim za
našu djecu i Djetešce Isusa.
Krunica drvena bit će im najlipši dar.
I zvečkice i lutkice i autiće i lopte...
i razne društvene igre mi ćemo im kupiti,
vječno ćemo se radosni sa njima igrati.
Lipi moj zamisli da zoveš se
voljeni tata,
a ja voljena mama.
Ima li lipše molitve od obitelji,
koja se sveto voli i Boga blagoslivlja,
zahvaljuje mu za sve što ima.
O lipi moj sve je to dugo u meni,
u ovoj napaćenoj ali hrabroj ženi.
Duh Sveti me raduje nadom,
i vidim nas u trajnoj milosti.
Bolest mi te ipak ne odnosi,
već mi te kroz nju Uskrsli donosi.
Čekam na tebe lipi moj,
na tebe koji si od Isusa moj.
Da ti ruke ljubim,
da se sa tobom vječno smijem,
da skupa sa tobom i djecom
darujem vječno hvalu Bogu,
jer sve je staro prošlo,
a novo ozdravljenje u Kristu je došlo.
Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, 30.03.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar