Pusti me da prilegnem na tvoje ruke, ko u tople milosne jastuke. Pusti oči moje da blistaju kao tvoje, da skupa budu odsjaj neba i zemlje, da su poput jaspisa, tog dragog kamena i milosnih jezera duše. Pusti da dišem tvojim plućima, da ljubim Boga tvojim molitvenim usnama, da mu pjevam kroz tajno glazbalo duše tvoje, pusti me srcu sveta ljubav da ti budem, da nestanem dušom iz patnje tijela u tijelo u kojem odmoriti ću se. I znaš što mi još učini, zatrči se kroz livade, kroz ceste duge, zaželjela sam se vjetra u kosi, krila na plećima, bezbola i slobode iz ove krletke. Poslužit ću se tobom, jer znam da smijem to tražiti te, od tebe se usudim sve. Smiraj si mi, znaš da jesi. I ne brini vratit ću ti za sva slušanja mog bola, u bezbolu. Gdje god to uspjelo i kako god. Bog ti je nagrada pomoćniku križa mog. On ti priređuje čudo, mnogo veće nego da se zove zemaljsko, to je skriveno to je rajsko, amen. ✏🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 6.01.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar