Pečatu ljubavi, obilježi mi srce.
Zastani, predahni...
u meni se odmaraju tvoje oči.
Ovdje se ustvari tražimo za Nebo,
ne ispuštaj me iz ruku molitvenih,
ni sad, ni kada me nađeš.
Baš me zavoli kako vjerovati u
tebe znam.
Baš me podigni kao da sam
samo duša miomirisna,
mala tvoja nježna pahulja.
Baš vjeruj u duše koje svijetle u Kristu.
Znaš da,
umiremo samo ako se ne volimo,
umiremo ako varamo,
zato budimo istinska ljubav.
Da se nađemo i na Nebu,
da te dočekam, da me dočekaš.
U ovom svijetu stvaramo osvještenje,
u ovoj postojanosti počimamo i
nikada nećemo nestati.
Budi moje jedino blago koje
nosim pred Gospodina,
moje srce.
Jer Isus nas je poslao u svijet da se volimo,
da se nađemo i vratimo k Njemu.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2022.
MOLITVA NA DAN
GOSPODINOVOG KRŠTENJA🔥🕊
Blagoslovi Gospodine, mirom rajskim
srce Jeruzalema,
da ispari svaki zloduh grijeha
iz tvojih stvorenja.
Rascvjetaj svoje vapajne pustinje,
neka trnje iz naših tijela i duša u
ime tvoje usahne.
Isuse, molim te,
učini sve novo,
oblikuj nas u divne plodove.
Blagovjesnice Ružo Otajstvena,
moli za nas,
iz ruku tvojih neka se vinu
molitvene nakane ka Prijestolju Božjem.
Očisti nas Gospodine u vodama svetim
i primi pod svoj plašt vječne ljubavi.
Izljubi nas dahom svojim,
uvedi nas u uskrsnuće.
U kupku svetu uroni nas,
obnovi naš krsni list i
gledaj na nas kao
da smo tek rođena dječica,
u Tvojoj milosti.
Milino Očeva krsti nas Duhom Svetim
i Ognjem, kojim nas blagoslivljaš.
Sveti Ivan Krstitelj neka nam
duhovni kum bude i od sada pa
do vječnosti moli za nas. Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2022.
📖U KRILIMA NADAHNITELJA
Blago onima koji su ponosni na ljubav, na to što često kroje uspomene za Nebo, da obraduju iskrenom skupnom svjetlošću Boga. Blago onima nađenima u Kristu, kada im se san usliši. Blago srcu koje zna zašto kuca, i nije pretvorno i unakaženo grijehom. Blago srcu koje je pripalo autentičnom srcu i nije lutalica. Blago se srcu koje nađe mir kraj voljenoga srca. Blagoslovljeni su otkucaji vjernosti. I dao Bog da se srce srcu vrati, da svaka duša pronađe svoju dušu. Svoje utočište na zemlji, uz providnost Boga Živoga. Misija našeg života i je vratiti se srcu koje se osjeća kao naše. I sa tim skupnim osjećajem Boga voljeti.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2021.
Najlipše što možeš učiniti od svoje muke, je da trpiš iz ljubavi blažeć tuđu muku! ❤
DAJ SEBE OSOBI OD BOGA ❤
Daj sebe onom tko ti daje sebe,
tko će vidjeti koliko vrijediš i
to trajno cjeniti pred Bogom.
Daj sebe onom tko je vjeran,
tko ne laže i duša mu je u Kristu.
Daj sebe radosnom biću,
koje će ohrabriti tvoje žalosti.
Daj sebe čistom srcu,
koje bi sa tobom otkucavalo
život u vjeri, nadi, ljubavi i zahvalnosti.
Daj sebe onom tko rane ljubi
i iz duše te nikada ne gubi.
Daj sebe onom tko lječi tvoje suze i
moli Boga da ih preobrazi u bisere radosti.
Daj sebe očima koje te
pokušavaju razumjeti pod križem.
Daj sebe onom tko zna suosjećati i
radije bi umro nego li razočarao!
Daj sebe, kada osjetiš prisnost snažnu.
Kada dobiješ djelo ljubavi!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2020.
Skrivala sam pamučne oblake u svom koferu tuge. Samo njih sam ponjela na put sanjara... želeć sunca umjesto proloma oblaka, želeć ljubav umjesto gromova! Suzama sam dozvala rajske ptice na žice srca molitvenog. Opjevale su moju ljubav skrivenu, položile su mi oblake u Nebo sivo i ono je postalo vedro. Sveto je mene bolesnicu i žalosnicu zavoljelo, prigrlilo... nije me odbacilo zbog toga što sam nesavršena, već mi dušu kao da sam najzgodnija dama bez mana gledalo. Moguće je postalo živjeti nutrinom, odmoriti dušu na oblacima nade... povjerovati u ljubav koja shvaća rane i mane. Oživjeti vjeru u nebesku kućicu i poljane u zagrljaju rascvjetane. To je samo moje i to mi svijet ne krade... nevidljivo zlu... nešto kao da odlaziš sa Zemlje i grliš molitveno. Osjećaš ono što si uzvjerovao. Otići ću jednom u uslišanje, jer svaka moja pjesma dokaz je da pripadam Bogu koji me tješi... i želi vidjeti radosnu. Pa sve i da smrtni plamen dođe, neće moju ljubav usmrtiti, tek će tad moja vjera oživjeti, u srcima sviju onih koji čuju koliku sam ljubavi za sveto imala. Nikad se nisam istine stidjela. Ni rana, ni mana... jer sam u tijelu bila mirisna duša stvorena zbog volje Svevišnjega. Zato sam bila pod križem radosnica, osmijeh mi Duša Kristova, koja me upućiva. Zabranile su mi patnje i nepravde puno, ali ne i život duše!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2020.
MOLITVA BLAŽENOJ ALIXI LE CLERC
Radišna vrsna pjevačice, živahna plesačice blažena Alix Le Clerc, redovničkog imena Terezija od Isusa, utemeljiteljice Kanonkinja svetog Augustina, kongregacije Naše Gospe tebi se je u bolima ukazala Bogorodica, milost je to od Boga velika, isprosi nam čudo da i mi maleni osjetimo Gospu u srcu, obasjani nutarnjim ukazanjima svete vjere. Blagotvornom apostolatu si se gorljivom vjerom predala u Božićno vrijeme, djevojčice sirote poučavala sa svojim sestricama u Kristu. Blagoslovljen tvoj plemenit čin otvorenja škole za sirote u Poussayu, prema poukama svetog Augustina. Blagoslovljena humana srca redovnica iz augustinskih redova koja i dan danas slijede tvoj blažen život, te po njemu služe Gospodinu svaki dan. Blagoslovljene crkve koje su nazvane po tebi, blagoslovljeni svi tvoji zagovori naših potreba, blagoslovljene relikvije tvoje koje u kapeli katedrale u Nancyju počivaju na slavu Božju. Blagoslovljena uslišanja koja od Presvetog srdašca Kristovog isprosiš djetinjim melodičnim srcem. Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2019.
Gdje bi ja kada bi se u pustinji izgubila!?
Gdje bi ja kada bi sve opipljivo nestalo!?
O gdje bi ja da samo duša od mene ostane!?
Zna čežnja moja gdje bi ja,
u svjetlosnu katedralu Duha Svetoga,
gdje su u molitvi svi blaženi i sveti.
Sad mi je opjevavati ih, molitvu uputiti,
sad mi je prijatelje duhovne imati,
sad mi je proslavljati sa njima
milost Gospodina Isusa Krista.
Da jednog divnog dana bol moja prestane,
da se nesavršena
u savršenu ljubav podigne.
Predragocijena krvi očisti me
od svih mojih razočaranja i tuga,
od svih prisilnih misli i padova.
Iz svijeta materije i grijeha izbavi me.
Iz sudačkih očiju i ruku spasi me.
Povedi sa mnom neutješene,
povedi sa mnom bolesne i sirote.
Amen.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2018.
Ljubavi moja umjetnica sam, sastavljam te od napuknutih dijelova sebe, tako da ti u meni magično prevladavaš! Žena koja voli oblikuje to željeno u sebi, nebi li preživjela uz nekog imaginarnog zvijezdanog putnika, ponekad se učiniš živim, znaš da me uspavaš i budiš pjesmama, baladama, simfonijama Raja! Dođi slatkoća tvoja da me uspava, da umiri drhtaj zemaljskog bola!
©Ana Emanuela, 9.01.2016.
Pahulje su srebrene suze moje postale, pršu mi po srcu moj dobri anđele. Šapati sveti uhom mi prilaze, plačem bolna od radosti svete. Sve će moje boli sveta ljubav zalediti, u Nebu će moja čežnja, moj vapaj vrediti. Kako si lip moj anđele, na vrancu krila sjaje, pozdravi to su od tebe. Iz očiju molitvenih Nebo se vidi, mojih se boli tvoj duh ne stidi. Voliš me, ko što se sveto voli, fala ti moj zaštitniče. Tješitelju, radosti da mi je umrijeti, da zaboravim koliko me boli što gubim sve na Svitu ovome... sve osim vjere da smrt mi kao nagradu donosi tebe u sveto vrime mog prelaska u plavetne doline di najdraže biće za moje utjehe brine.
Sve razumim ja i okove i padove, razumim i optužbe i nedaće, ali ne razumim zašto me ne ukradeš ljubavi. Ukradeš i skriješ samo u ljubav krila svojih koja Bogu služe...
©Ana Emanuela Šimunić, 9.1.2015.
ISUSE POZNAŠ LI MOG ANĐELA!?
Zaziva li me ikad
u svoje sjetne zore,
da li na uzglavlju njegovom
moje isplakane suze ruke mu broje
i nižu u biserne perlice,
krunu trnovitu da ukrase!?
Da li ih miluje onda kad bolna smijem se!?
Jesi li vidio anđela mog dobri Isuse!?
Ljubav iskrena, nježna uz Tebe da li me prati,
mogu li se anđeoskom vilom zvati!?
Ili da prešutim, da prekinem te bajčice
koje opisuje moje sanjivo srce!?
Iza bolne koprene,
ima li smisla voljeti ga,
ako je san, a ne svjetlo danje
sunce koje mi rane miluje...
Sveti leptirići čiji su,
nisu se valjda izgubili u mom srcu.
Nisu valjda nekom drugom
letjeli, pa ih pjesma vapaja
meni dovela...!?
Blaženo bi zaspala,
na krilima njegovim...
al se bojim da me ne voli,
da krila utjehe na Svitu
ovom neću pronaći.
Bar da me čuvar čuva u bolnosti,
bar da mogu da ga oživim,
od suza molitvenih,
od vjere snažne,
od ljubavi neutažive
da ga oblikujem.
A tko sam ja moj Isuse,
maštovita ludica, tvoja bolna sestrica.
On je najvjerovatnije kao Ti,
moja bliskosti,
mogu ga osjetiti, dušom dodirnuti,
srcem zagrliti, u molitvi ga dozivati.
Anđeo čuvar ima te vrline
Poseban je, ovo zemaljsko
krila bi mu očupalo,
bolje je možda da je od izdaja daleko.
Samo da postoji,
samo da čuva Tebe,
i katkad doprše u snove po mene,
da me bolu ukrade,
da obasja mi skupa sa Tobom nade.
O reci mi Isuse kako izgleda
anđeo Raja, da li ga molitva
sa mojom čežnjom spaja...
Ili će o meni tek saznati,
shvatiti da ga moram voljeti,
živjeti u bajki kada zadrhtim.
Neka mu noćas aureole
malenih anđela obasjaju put,
neka mi u snove dođe,
samo neka mi javi da se raduje,
jer našim gradom budućnosti,
Tvoja dobrota kraljuje.
Kralju moj,jeli moj kraljević
postojan kod tebe,
ili ga Otac na Zemlju spusti,
da me traži,
da ga tražim...
Makar nam susret bio Novi Jeruzalem!?
Isuse u srcu oglasi se,
uspavaj me najlipšim snom obraduj,
pa ako i s novim danom zaplačem,
plakat ću od radosti,
jer me ljubav tajna posjeti.
Ti Isuse mileni, Ti i oči ljubavi.
©Ana Emanuela Šimunić, 9.1.2014.
Zima je Anđele, a meni soba miriše na ruže blagoslovljene. I ne znam da li umirem, ili Bog bolom mijenja me...Čudno je ovo sve, danima bolujem. Zovem te, jer glas bola nebi da osluškujem..Nebo i Zemlja u meni bore se... Pokušavam uvjeriti se da stojiš tu, mada gromovi sjevaju i kiše padaju i moje pitome ptičice od munja stradaju. Pokušavam vjerom i ljubavlju strah ovaj smiriti u ljubavi i vjeri živjeti, rajskom ružom se opijati. Prekrij me neispavanu mekim krilima svojim, dokaži mi da za Nebo postojim. U Raju probudi me, poput uspavane vile oživi me. Neka ne sjećam se da su mi ustvari trnjem tijelo broboli...neka ostanem u samoutjehi da bijele ruže mirisale su na meni, i na mojoj baršunastoj postelji.Neka povjeruje duša moja da nikada nije bila u rašljama zemaljskog bola. Već da mi je vječna sudbina onaj koga sam vjerom ljubila.
Zemaljska zora je, u Nebu probudi me...ja evo sklapam umorne oči, dušom ću k tvom zagrljaju doći <3
©Ana Emanuela, 9.01.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar