Prezuj se, uđi iz modernih u apostolske sandale, ma možeš i bosonog, prošetaj svetim pustinjama imajuć uz sebe Onog koji je Živa voda, pitaj Isusa što bi On želio da ti učiniš da budeš nekome oaza. Ruke sklopljene u molitvu moraju biti od djela, moraju brinuti, stvarati, grliti, nisu te ruke za ostaviti ih poput kipa u molitvi i čekati da nas netko pomakne još puno godina, mi dišemo sa razlogom svetog svjedočanstva, da ostavimo trag neba na zemlji. Moramo se probuditi sami, zbog onih koji nas potiču da se ostvarimo kao Božje sluge. Možemo si svi pomoći, svjedočiti, družiti se i radovati uslišanjima, možemo jer Isus i dalje sa nama hoda, sa nama se druži, djeluje svojim Duhom Svetim na mudrost otvorenih srdaca. Život je tako lip kada ne kompliciramo, kada smo iskreni i trpljivi. Bog zna put, jer On jest taj put spasenja... odlučimo se za život u nadi, jer što sad steknemo kao razvitak duše, to odnosimo u vječnost. Omilimo se Gospodinu ljubeć bližnje. Hrabro podnesimo križni put, radosni budimo u bolu, osnaženi Životvorcem. Kada se odlučimo za voljeti i kada boli, u susret će nam dolaziti oni željni utjehe i koji jesu utjeha. Ne uplaši se pustinje... nju Bog probražava u oazu... 💦🎺🕊Izaija 35,1 Neka se raduje pustinja i pustoš, neka se veseli pustara i neka procvjeta kao livade šafranove! Sjeti se poteći će vode nove i cvjetat će pustinja. Govori se o nama kada smo u sebi sami... mi smo ta pustinja koja čeka miomirisne oaze...
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 19.01.2023.
Nema komentara:
Objavi komentar