Pričam ti pjesmom ti pričam
već dugo o mojoj ljubavi za tebe.
Kako te tražim...
kako te volim...
kako se za tebe molim.
Kako sve naše u srcu proživljavam.
Rekla bi da ti si onaj kome bježim
da bi zacijelila ali mu i donijela to zacijeljenje.
Pa shvaćam kako si proizašao iz
najveće boli u najveću ljubav,
onaj stupanj voljenosti svete na Zemlji.
Da mileno ja te tako ljubim,
da se sve u mir i radost preobražava,
ti si mi ugoda duše u nelagodi tijela,
moj blažen osjećaj spokoja.
Mislila sam da pretjerivam,
mislila sam da mi je u pustinji
nastala fatamorgana...
ali ti jesi radost ljubljena svih mojih dana.
Neko koga je odabrao Bog i
smjestio u moje srce.
Jesam poželjela sam da si najvoljenije
biće na svijetu, jesam poželjela sam da
si uslišan u svemu.
I znam u meni je čuvano ono
što tvoju dušu voli.
I ne znam što je, znam emocija je
koja nije od ovog svijeta.
Zato ću te sveto čuvati, voljeti, čuda čekati,
nekako si mi samo moj u meni.
Nešto ko prijatelj i u Kristu brat i ljubav duše.
Nekako si poseban jer si Božji.
Izrastao si kroz žrtvu
u strpljivog poniznog čovjeka,
ukrasio se vrlinama anđela.
I sve razumijem što u tebi je.
Možda više nego osjećaš...
Puštam ti da ti budeš baš ti.
I da znaš da sa ja baš ja.
Hvala jer si tu i kad te moja bol tjerala.
Hvala jer si mi dušom
bijeli anđeo pod križem,
dok mi tijelo predaju vranama.
Mi smo baš uslišani u duši,
jer smo se sreli kao mali nebesnici,
radosni jer smo u Gospodinu,
a na Zemlji milo neka bude
volja Božja, sjetimo se da
križ je nagrada, da dolazimo
sa njim pred Boga.
Možda izgleda sve preteško,
ali možda bi bilo teže znati da nas nema,
ipak postojimo kao duše pune podrške,
koje služe i na Zemlji Raju,
nadajuć se oslobođenju od svih nemoći,
rana i mana, tuge i prošlosti
u Kristovom milosnom zagrljaju.
Vrijedi požrtvovno trpiti,
svete vizije vječne voljeti.
Disati bezbol neba u boli tijela.
Zazivati i oživjeti radosti duša,
amen. 🎺🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 24.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar