Voljeni, ni časak ne prođe
bez našeg proljeća duše,
Vjera srca moga slavi naše uskrsnuće.
Ne nije do toga što sam od bola u snovima
ja taj osjećaj donosim iz jave.
Prepustila sam se ljubavi koja je u meni.
Prenosim ti osjećaj,
Prenosim ti osmijehe vječne!
Snagu od naših novih siluetica,
obnovljenih među rajskim cvjetovima.
Već sada govorim ti o
vremenu naše radosti.
Odsutnog te ipak osjećam i bez
uspomena vidim naše slike.
Vidim kako se volimo,
i sve je savršeno, bezbolno.
Ti si zvuk pjesme moje,
moje glazbalo, srce moje.
Slatka si postojanost u mojim ranama,
svjetlost smo koja svakim danom
sve više sjaji i približava se uslišanju. 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 10.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar