Ljubila me tihu pjesma,
sveta pjesma slavljenička!
Tješila me glazbala nebeska,
harfe se stvorile u sred moga
molitvenog srca.
Ni jedan dan križ ne nosih sama,
jer previše je bolan da bi hodati sa njim znala.
Mir mi je svoj Spasitelj udijelio,
čudo mi zaželio,
Duha Svetog poslao i
zauvijek sa mnom ostao.
I jesam na izgled bolesnica, jesam.
I jesam na izgled obličja poruge nevjernika.
I jesam tužna sam jer sam ljubav skrivena,
ali opet sva sam dušom u pjesmi razotkrivena.
Pjesmi koja Isusa proslavlja.
I tu je ugasnulo moje obličje,
i tu nestaje moja muka,
i tu prestaju poruge,
tu samo ljubav za Boga zrcali se.
Dobro je isplanirao ovaj život
Jaganjče Božje.
Jer samo sam oživljen prah,
vraća se i služi Raju moj
požrtvovni dah.
Nije bitno obličje,
kada srce i duša za Kristom proplače.
Pomazanje tada primiš,
pa slomljenih krila
zapjevaš i u nadi živiš.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 22.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar